DOBREČIĆ, Nikola
traži dalje ...DOBREČIĆ, Nikola, barski nadbiskup (Bartula kraj Starog Bara, 28. I. 1872 — Bar, 17. XI. 1955). Srednju školu pohađao u Rimu, a u zavodu Collegio Urbano završio filozofski i teološki fakultet te postignuo doktorate iz filozofije i teologije. Za svećenika zaređen u Rimu 1. I. 1898. Po povratku sa studija imenovan župnikom u Zupcima (1899), a zatim premješten za župnika na Cetinje (1906–11). Predavao je u državnoj gimnaziji francuski i latinski te bio prvi stenograf u novoj crnogorskoj Narodnoj skupštini. Poznavao je albanski, francuski, engleski, njemački, talijanski, latinski i turski jezik, što mu je omogućilo da održava veze s mnogim stranim diplomatima, koje je tada upoznao na Cetinju. Za barskog nadbiskupa i srpskog primasa posvećen u Rimu 10. III. 1912, a svečano ustoličen u Baru 22. IV. 1912. Zbog nedostatka domaćega klera otvorio je 1935. u Baru Nadbiskupsko dječačko sjemenište, prvo u povijesti Nadbiskupije, koje je djelovalo do kraja šk. god. 1940/41, kada je zbog ratnih prilika rasformirano. Gradio je nove crkve i župne stanove, a neke započete crkvene objekte nije dospio završiti. Njegovom zaslugom sagrađena je 1927. nadbiskupska rezidencija te zadužbinska crkva Sv. Nikole, u kojoj je i pokopan. — D. je 1921. u Baru osnovao Sirotinjski fond za socijalnu skrb, a 1932. u Starom Baru nadbiskupsko dječje zabavište i doveo časne sestre. U dogovoru s američkom tvrtkom Ford namjeravao je u Baru otvoriti tvornicu automobila, ali to je ometeno. Pisao je pjesme i eseje. Pjesme su uglavnom prigodnice, posvećene vladarima, papi i crkvenim dostojanstvenicima. Surađivao je u Danu (1911 –12), Zastavi (1913), Politici (1927), Narodnom listu (1930) i Katoličkom listu (1939). U rukopisu je ostavio Genealogiju porodice Dobrečići Sveštenstvo Isusa Krista. Bogata korespondencija i rukopisna ostavština čuvaju se u Arhivu Nadbiskupije u Baru.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
DOBREČIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4916>.