ETEROVIĆ, Franjo Hijacint

ETEROVIĆ, Franjo Hijacint (Eterovich, Francis Hyacint), pisac i filozof (Pučišća na Braču, 4. X. 1913 — Chicago, 29. X. 1981). Maturirao 1933. u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku. U Dominikanski red stupio 1931. u Dubrovniku te ondje 1935. završio filozofiju, a teologiju 1939. pri Višoj bogoslovnoj školi u Louvainu (Belgija), gdje je i zaređen 1938. U Hrvatsku se vratio 1939. i na zagrebačkom Sveučilištu 1944. diplomirao klasičnu filologiju. God. 1945/46. predavao je moralnu i socijalnu filozofiju pri Visokoj dominikanskoj filozofsko-teološkoj školi u Zagrebu i bio upravitelj dominikanske naklade Istina. Domovinu napušta 1947. i sa skupinom dominikanaca sklanja se u Olomouc u Češkoj, a u travnju 1948. odlazi na Zapad. Kratko ostaje u Nizozemskoj, potom boravi u Parizu, gdje je potkraj 1948. na dominikanskom sveučilištu Le Saulchoir položio licencijat i doktorat iz racionalnog bogoslovlja tezom Desiderium beatitudinis in humana actione. Iz Pariza odlazi u Madrid; suradnik je u Institutu Luís Vives, a 1950–52. predavač filozofije pri dominikanskom učilištu u Alicanteu. U Madridu s pjesnikom Lukom Brajnovićem pokreće 1949. časopis za suvremena etička pitanja Osoba i duh (izlazio do 1955), u kojemu je napisao mnoge uvodnike i članke. God. 1952. dolazi u SAD i predaje sociologiju na Sveučilištu Albuquerque u Novom Meksiku, potom 1953. isti predmet na College of St. Joseph, a 1956–57. teologiju i filozofiju na College of St. Catherine u Saint Paulu i 1957–61. na College of St. Teresa u Winoni, Minnessotta. U rujnu 1957. postaje američkim građaninom. Od 1962. do umirovljenja 1978. predavao je filozofiju i klasične jezike na De Paul University u Chicagu. — U iseljeništvu razgranao kulturnu, publicističku i društvenu djelatnost, osobito nastojeći američkoj znanstvenoj javnosti predstaviti vrednote hrvatske materijalne i duhovne kulture, osebujnost hrvatskog duha, ljepotu hrvatskog jezika i žilavu borbu za ostvarenje državne samostalnosti. S Krstom Spalatinom pokreće enciklopedijski projekt na engleskom jeziku Croatia: Land, People, Culture, zamišljen prvotno u deset, potom u osam svezaka (izišla dva; Toronto 1964, 1970), u kojemu je autor priloga o zemljopisnoj i demografskoj statistici Hrvatske i BiH te priloga o etičkoj baštini u prvom svesku. Prikupio je i u obliku adresara podsjetnika objavio podatke o istaknutim hrvatskim iseljenicima u SAD i Kanadi; prvo izdanje pojavilo se na hrvatskom 1963, a drugo prošireno i dopunjeno 1965. na engleskom pod naslovom Biographycal Directory of Scholars, Artists and Professionals of Croatian Descent in the United States and Canada. U filozofskim radovima bavio se etičkim i ćudorednim temama. Etiku je držao najdubljim izrazom nacionalne kulture te u tom smislu klasificirao i hrvatske etičke vrednote (čestitost, ljubav prema Bogu i bližnjemu, vjerska snošljivost, smisao za pravdu, težnja za slobodom, domoljublje). God. 1980. objavio Aristotelovu Nicomachean Ethics: Commentary and Analysis. Kao filozof i demokrat isticao je pravo svih naroda na slobodu i nezavisnost shvaćajući ih kao dio prirođenih ljudskih prava, o čemu piše i u knjizi iz 1972. Approaches to Natural Law from Plato to Kant. U ostvarenju narodne slobode i državne samostalnosti bio je protiv nasilnih prevratničkih metoda kao obilježja azijatskih naroda. U putopisnoj knjizi Natrag prirodi istančano je orisao europske sredozemne pejsaže uspoređujući ih s američkima te se reminiscencijama često vraća rodnom Braču. Autor je brošura Snage duha i Problem trpljenja (Madrid 1954, 1955), Zapovijed ljubavi (Toronto 1962) te knjižice o A. Stepincu. Surađivao u iseljeničkim periodicima Hrvatska revija (1952, 1954, 1958, 1972, 1980), Hrvatska misao (Buenos Aires 1958), Vinculum caritatis (New York—Chicago—Milwaukee 1958–61), Hrvatski kalendar (Chicago 1953–77), Hrvatski glas (kalendar; Winnipeg 1959–70), Hrvatski pučki kalendar (Gary 1954), Danica (Chicago 1952–80), Hrvatski glas (Winnipeg 1960–75), Journal of Croatian Studies (New York 1961), Dominican Educational Bulletin (Chicago 1962), Croatian Academy of America (1972–80). U jubilarnom zborniku Hrvatska revija 1951–1975 (München—Barcelona 1976) objavio članak o hrvatskom iseljeničkom novinstvu. Uredio zbornik Croatian Culture (Chicago 1958) te s Brajnovićem izdanje Šarićeva prijevoda Svetog pisma Novog zavjeta (Madrid 1953). God. 1977. utemeljio Hrvatski kulturni centar u Chicagu. Bio član Hrvatske akademije Amerike u New Yorku (1962), American Academy of Political and Social Science (1968) i dr. U rukopisu ostavio treći i četvrti svezak djela Croatia: Land, People, Culture te Essays of Contemporary Human Problems, Aristotle’s Politics: Commentary and Analysis i Američke paradokse.