FACHINETTI, Michele

FACHINETTI, Michele, pjesnik i prozni pisac (Vižinada, 7. X. 1812 — Vižinada, 22. X. 1852). Gimnaziju je polazio u Kopru a od 1930. studirao na Medicinskom fakultetu u Padovi. God. 1835. upisao se na Pravni fakultet gdje je diplomirao 1840. Od 1837. pretežito je živio u Vižinadi te upravljao obiteljskim dobrima. Uz pjesništvo bavio se i politikom; naklonjen republikanskim idejama od 1846. pisao je političke članke u listu Osservatore triestino, potom u tršćanskom Il Messaggiero dell’Adria, udinskom Il Friuli, goričkom L’Eco dell’Isonzo te Giornale di Gorizia. God. 1848. imenovan je istarskim zastupnikom u bečkom saboru. U listopadu 1850. počeo je u Trstu izdavati kulturni i prosvjetni list namijenjen istarskom puku Il Popolano dell’Istria, koji je nakon nepune godine dana prestao izlaziti. Održavao je veze s uglednim istarskim književnikom P. Besenghijem degli Ughijem te s više talijanskih kulturnih djelatnika (S. Pellico). Pjesme je počeo objavljivati 1837. u tršćanskom listu La Favilla. Fachinettijev književni opus sadržava tridesetak soneta, nešto lirskih pjesama, mali ep Frate Felice (1847) te dvadesetak proza. Ta su djela poslije njegove smrti objavljena u knjizi Poesie e prose. U Fachinettijevoj poeziji pretežu romantičarski motivi, napose domoljublje i pobožnost, a sjetni ugođaji dali su mu pridjevak melankolična pjesnika. U stihovanu epu Frate Felice, u kojemu je po uzoru na A. Manzonija prepleo povijest i maštu, također se priklonio romantičarskom ukusu onoga doba. Njegova proza odgojnog je i moralističkog tona, vezana uz povijesne i pseudopovijesne motive te odiše odanošću Italiji. U nekim se tekstovima uspio osloboditi konvencija iskazujući pjesničku osobnost.