FILIPOVIĆ, Augustin

FILIPOVIĆ, Augustin, kipar i slikar (Davor, 8. I. 1931 — Brampton, Kanada, 5. IV. 1998). U Zagrebu polazio srednju školu i 1949. upisao studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon posjeta venecijanskom Bijenalu 1952. ne vraća se u domovinu nego odlazi u Rim, gdje nastavlja studirati na Accademia di Belle Arti (prof. Guarini) i diplomira 1954. God. 1959. useljuje se u Kanadu, kamo su već prije emigrirali članovi njegove obitelji. Uz umjetnički rad djelovao je kao pedagog predavajući kiparstvo, slikarstvo i crtanje na učilištima u pokrajini Ontario: nastavnik pri Arhitektonskoj školi Sveučilišta (1962–64) i Središnjoj tehničkoj školi (1963) u Torontu, redoviti profesor pri Brockovu sveučilištu u Saint Catharinesu (1977–81), potom pri Sveučilištu u Guelphu. Bio je član Kraljevske kanadske umjetničke akademije. — Isprva je F. pod utjecajem I. Meštrovića, ali ga privlači i moderna plastika M. Marinija. Kiparskim radovima i monokromnim slikama predstavljenim na samostalnoj izložbi u Rimu 1956. očitovao je zaokupljenost odnosom oblika i prostora kao i smisao za sintetiziranje prirodnih oblika na apstraktan način. Prvih je godina u Kanadi izveo velik broj portretnih glava i monumentalnu skulpturu Majka i dijete, koja odaje bliskost načinu H. Moorea. Osobito su zapažene apstraktne glave i figure u bronci i čeliku, što ih je izradio zavarivanjem, uz primjenu čavala i vijaka (Atenska glava, Glava ratnika, Glasnik, o. 1964). God. 1966. pobjeđuje na natječaju grada Niagara Falls za spomenik u čast stogodišnjice Kanade, no njegova skulptura nije realizirana jer je gradsko vijeće smatralo da je odviše apstraktna. Od tog vremena lijeva u bronci profinjene skulpture stiliziranih apstraktnih oblika, kojima asocira ljudski (napose ženski) lik, biljke, drveće: Cumbria (1967), Eve (1968), Duet (1972), Reljef (1972, Umjetnička galerija Ontarija u Torontu), Bella (1976), Zagrljeni (1985, Umjetnička galerija McMasterova sveučilišta u Hamiltonu), Crescendo, Totem (1990), Međuigra, Zvonoliki torzo (1991). Radeći često po narudžbi, oblikuje i plastiku figuralna obilježja (reljef za slovačku katedralu u Markhamu, 1987; reljef za spomenik bleiburškim žrtvama na groblju Mirogoju u Zagrebu, 1990). Od poč. 1990-ih intenzivnije se posvećuje slikarstvu (kompozicije rađene uljenim i akrilnim bojama na papiru). Samostalno je izlagao u Rimu (1954, 1956), Torontu (1960, 1965, 1967, 1970, 1973, 1989–90, 1994), Montrealu (1968, 1974, 1990), New Yorku (1969, 1971, 1973), Hamiltonu (1991), Bramptonu (1992). Sudjelovao na skupnim izložbama u Rimu (II. nagrada na Umjetničkoj izložbi Lacija, 1953; nagrada rimskoga gradonačelnika na izložbi u Via Margutta, 1958) i u nizu gradova u Kanadi i SAD. U okviru suvremenoga kanadskoga kiparstva afirmirao se kao autor samosvojna apstraktnog izraza i majstor oblikovanja u bronci. Njegova se djela nalaze u galerijama, muzejima i mnogim privatnim zbirkama u Torontu, Hamiltonu, Montrealu, Ottawi, Rimu.