FLÖGL, Arnold
traži dalje ...FLÖGL, Arnold, pjevač, bas i operni redatelj (Kroměříž, 10. VII. 1885 — Bratislava, 20. XI. 1950). Češkog podrijetla. Najprije po zvanju zubotehničar, od 1909. zaposlen u mjestu Martin, gdje je prvi put nastupio kao operni solist 1912. na amaterskoj izvedbi Weberova Strijelca vilenjaka. Odmah je angažiran u Narodnom kazalištu u Pragu (1912–19), gdje ga usporedo poučava u pjevanju E. Burian. Poslije se usavršavao u Milanu u E. Piccolija. God. 1919–24. solist zagrebačke Opere, 1924–30. opernog ansambla u Brnu, 1930–50. Slovačkoga narodnoga kazališta u Bratislavi. Uz to je 1939–45. poučavao pjevanje na bratislavskoj glazbenoj školi. U Zagrebu je, nakon odlaska, gostovao 1933. Tijekom karijere ostvario je devedesetak raznovrsnih basovskih uloga u svjetskom i slavenskom opernom repertoaru. Na zagrebačkoj je sceni tumačio više uloga prigodom prvih hrvatskih izvedaba, posebice 1921. naslovnu ulogu u operi Don Pasquale (G. Donizetti) i Djeda Mraza u Snjeguročki (N. A. Rimski-Korsakov), 1922. Gurnemanza u Parsifalu (R. Wagner) i Končaka u Knezu Igoru (A. P. Borodin), 1923. Arkela u Pelléasu i Mélisandi (C. Debussy), a nezaboravne su i njegove kreacije Don Basilija u Seviljskom brijaču (G. Rossini), Sarastra u Čarobnoj fruli (W. A. Mozart), Kecala u Prodanoj nevjesti (B. Smetana) i Borisa Godunova (M. P. Musorgski) kojega je pjevao na hrvatskom jeziku. U nas su kritičari hvalili sonornost i plemenitu mekoću njegova glasa, uzornu vokalizaciju, jasnu deklamaciju te umjetnički odnjegovano pjevanje sjedinjeno s glumačkim darom. Bavio se i opernom režijom te je na zagrebačkoj sceni postavio 1920. operu Njena pastorka (Jenufa) L. Janačeka u kojoj je tumačio ulogu Starješine. Preveo je s hrvatskoga na češki libreta opera Stanac (B. Širola) i Ero s onoga svijeta (J. Gotovac) koju je u Bratislavi i režirao. Priređivao je i koncertne večeri u Zagrebu, Sušaku, Splitu.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
FLÖGL, Arnold. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6137>.