FRANCETIĆ, Jure

FRANCETIĆ, Jure, krilnik (Prozor kraj Otočca, 3. VII. 1912 — Močila kraj Slunja, 27. XII. 1942). Gimnaziju polazio u Senju, Otočcu i Križevcima, gdje je maturirao 1931, a potom se upisao na Pravni fakultet u Zagrebu. Još kao gimnazijalac, nakon Radićeva ubojstva 1928, sudjelovao u demonstracijama te bio prvi put uhićen i prognan u rodni Otočac. God. 1932. prigodom Velebitskog ustanka ponovno se našao u zatvoru te potom izbjegao u Italiju, gdje je pristupio ustaškom pokretu i vježbao ustaše u rukovanju oružjem. Od svibnja 1933. prvi je ustaški dorojnik. God. 1934. imenovan je pobočnikom u logoru Janka puszta u Mađarskoj, 1936. odlazi u Italiju, a kada se s M. Budakom 1937. vratio u zemlju, ponovno je uhićen i interniran. Potom je služio vojsku u Nišu. Iako je položio ispite za časnika, ubrzo mu je zbog političkih stajališta oduzet čin. U Zagrebu, gdje se zaposlio, ponovno je uhićen, jer je u ime svojih istomišljenika prigodom osnutka Slovačke Republike poslao brzojavku njezinu prvom predsjedniku J. Tisi, te izgnan u Otočac. God. 1940. javio se člankom Hrvatsko radništvo i hrvatski nacionalizam u Budakovu Hrvatskom narodu (br. 49). Zbog govora koji je održao 31. XII. 1940 – nakon što mu je već bio uručen poziv za vojnu vježbu – pod prijetnjom suđenja pred vojnim sudom odlazi u Graz. Već 15. IV. 1941. imenovan je povjerenikom za istočnu Hrvatsku (BiH) te u Sarajevu uspostavlja i osigurava vlast NDH. U drugoj pol. 1941. promaknut je u čin ustaškog satnika pa bojnika, na poč. 1942. u čin ustaškog potpukovnika i ljeti 1942. ustaškog pukovnika. Za jačanja četničkog i partizanskog pokreta u BiH bori se s Crnom legijom u Kasindolu, zatim potkraj 1941. kraj Vareša te u okolici Doboja i u Konjicu. Na poč. 1942. na čelu Crne legije ratuje protiv partizana kraj Olova te uz rijeku Krivaju, zatim se u veljači bori na Romaniji, a u ožujku u Han Pijesku, potom razbija i odbacuje preko Drine u NDH ubačene Nedićeve odrede. Uspostavlja straže na Drini, bori se u Bratuncu kraj Srebrenice i neprekidnim pokretima štiti granicu NDH od Srebrenice do Zvornika i Višegrada. Kada je preustrojena Ustaška vojnica, imenovan je potkraj kolovoza 1942. zapovjednikom njezinih stajaćih djelatnih zdrugova. U rujnu 1942. u Pavelićevoj je pratnji prigodom njegova posjeta Hitleru i hrvatskoj legiji koja se borila u Rusiji. Na putu iz Zagreba u Liku, gdje je imao preuzeti zapovjedništvo, poginuo je nakon prisilnog spuštanja njegova zrakoplova (22. XII) na partizansko područje. Bio je jedan od najuspješnijih i najsposobnijih zapovjednika NDH. Posmrtno je odlikovan naslovom viteza i promaknut u krilnika Ustaške vojnice.