GLAD, Emil

GLAD, Emil, dramski glumac (Nova Kapela, 25. VI. 1929). Učiteljsku školu završio je u Slavonskom Brodu 1949, studij glume na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost 1954. Prvi je put nastupio u brodskom Gradskom kazalištu 1947; stalnim je članom Zagrebačkoga dramskoga kazališta od njegova utemeljenja 1954. Tu je do umirovljenja 1994. odigrao mnogo različnih uloga težeći ekonomičnosti izraza, podjednako zapažen kao tvorac psihološki produbljenih likova i uvjerljiv sudionik skupne igre. Istaknuo se u ulozi Clowa (S. Beckett, Svršetak igre), Ževakina (N. V. Gogolj, Ženidba), Jesenskog (M. Krleža, U logoru), Milorda Runebifa (C. Goldoni, Lukava udovica), Cecila Lewisa (E. O’Neill, I ledar dođe), Pontagnaca (G. Feydeau, Magarac), Kardinala Bellarmina (B. Brecht, Život Galilejev), Tournela (Feydeau, Buba u uhu), Generala Etiennea Lonsegura (R. Vitrac, Victor ili djeca na vlasti), Kuligina (A. P. Čehov, Tri sestre), Đurčevića (M. Feldman, U pozadini), te s više uloga u Patnjama gospodina Mockinpotta i Hölderlinu P. Weissa. U uprizorenju Kolarove Breze igrao je Miku Labudana, a za ulogu Biskupa u Marinkovićevoj Gloriji dobio je Vjesnikovu Nagradu »Dubravko Dujšin« 1996. Također je igrao u radio-dramama (Kosorov Požar strasti) i u TV serijama (Nepokoreni grad, Tamburaši, Smogovci). S Histrionima nastupa u predstavama pučkog teatra prema Zagorkinim djelima Kći Lotrščaka i Grička vještica.