LEDERER, Ivo John

LEDERER, Ivo John, povjesničar (Zagreb, 11. XII. 1929 — New York, 18. VI. 1998). Nakon proglašenja NDH 1941. s obitelji pobjegao u Italiju, odakle su 1944. prebačeni u izbjeglički centar u Oswegu. Ondje i u New Yorku polazio srednju školu. Studirao potom na Gradskom sveučilištu New Yorka 1947–49, diplomirao iz međunarodnih odnosa na Coloradskom sveučilištu u Boulderu 1951, studij nastavio na Virginijskom sveučilištu u Charlottesvilleu 1951–52, potom na Sveučilištu Princeton, na kojem je 1957. doktorirao tezom Yugoslavia and the Paris Peace Settlement. Yugoslav-Italian Relations and the Territorial Settlement, 1918–1920 (tiskano kao Yugoslavia at the Paris Peace Conference. New Haven—London 1963; tal. prijevod Milano 1966). Asistent na Princetonu 1956–57, profesor diplomatske i moderne europske povijesti, ruskih i istočnoeuropskih studija te međunarodnih odnosa na Sveučilištu Yale u New Havenu 1957–65. i 1965–77. na Sveučilištu Stanford, na kojem je suosnovao Centar za ruske i istočnoeuropske studije i bio mu prvi ravnatelj 1969–72. Istodobno 1972–76. radio u Odjelu za europske i međunarodne odnose Zaklade Ford, osiguravši jednu od prvih donacija dubrovačkomu Interuniverzitetskomu centru. Od 1977. u tvrtkama je za međunarodno savjetovanje, među ostalim kao potpredsjednik (Business International S. A. 1977–78; IREX, Međunarodni odbor za istraživanje i razmjenu, 1978–82) i direktor (SRI International 1986–91. i A. T. Kearney Inc. 1991–98). U studiji o oblikovanju granica Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu (Nagrada »George Louis Beer« Američkoga povijesnoga društva 1964) osobitu je pozornost posvetio razgraničenju s Italijom, ističući da je Rapallski ugovor 1920. generirao nove sukobe. Surađivao je u knjigama Fifty Years of Communism (University Park 1968), The Czechoslovak Crisis (London 1968) i Southeastern Europe. A Guide to Basic Publications (Chicago 1969), nastanak i razvoj nacionalizama u Jugoslaviji, koju je držao istočnom Europom u malom, obradio u izdanju Nationalism in Eastern Europe (Seattle—London 1969, 1973², 1994³, japansko izd. Tokyo 1981; suurednik), uredio i uvodima popratio knjige The Versailles Settlement (Boston 1960), Russian Foreign Policy (New Haven 1962), The Soviet Union and the Middle East (Stanford 1974; suurednik) i Western Approaches to Eastern Europe (New York 1992), u kojoj se zauzima za upletanje SAD radi osiguranja stabilnosti i napretka. Surađivao, među ostalim, i u periodicima Austrian Information (New York 1986), Le Figaro (Pariz 1989), New York Times (1994) te – u povodu Daytonskoga sporazuma 1995, držeći ga neodrživim bez angažmana SAD – Washington Post (17. XII). Za Domovinskoga rata 1991–95. osuđivao srpsku politiku. Izbjegličko iskustvo opisao je u videozapisu (muzej Safe Haven u Oswegu), rukopisni memoari čuvaju mu se u obitelji, a druga ostavština u sveučilišnim knjižnicama u Stanfordu i New Havenu. Bio je član više američkih i međunarodnih znanstvenih društava, vijeća i zaklada.