GOTOVAC, Pero

GOTOVAC, Pero, skladatelj i dirigent (Zagreb, 12. II. 1927). Sin skladatelja Jakova. U Zagrebu je, uz gimnaziju, polazio srednju glazbenu školu i počeo skladati. Studirao na Muzičkoj akademiji teoretsko-folklorni smjer i diplomirao 1955. Još za studija tiskane su mu glasovirske suite Mladost-radost i Minijature, Tri kajkavske za glas i glasovir, tri šlagera (pod pseudonimom P. Fatti) i ciklus za dječji zbor i glasovir En ten tini. God. 1956–73. radi u diskografskom poduzeću Jugoton (danas Croatia Records), gdje kao urednik i glazbeni producent prema suvremenim svjetskim načelima ostvaruje brojne, danas već povijesne tonske zapise i izdanja, primjerice snimke prvoga zagrebačkog muzičkog Biennala iz 1961, posljednji tonski zapis violinista Z. Balokovića. Karijeru skladatelja zabavne glazbe počeo je 1962. koncertnom popijevkom Mesec, seno i noč na Festivalu Zagreb, na kojemu je idućih godina više puta nagrađen (Balada, 1964; šansone Tebi grade moj, 1966; Celuloidni pajac, 1968; Još uvijek ne znam neke važne stvari, 1969; Mačka, 1970; Zemljo moja i dr.). Kajkavskim šansonama Mesec, seno i noč i Na vanjkušeku glava (1963) potiče obnovu tradicionalne kajkavske popevke i osnivanje Krapinskog festivala kajkavske popevke, na kojemu redovito sudjeluje, pretežito koncertnim popijevkama (Pri zipki; Vlakaši; Nesi došel; Daj zemi v roke; I jezere, jezere, prošlo bo let; Pridi mi pajdaš; Črni metuli; Guči, guči grličica). Dijalektalnim šansonama stječe priznanja i na Splitskom i Slavonskom festivalu (Finili su, Mare, bali; Nikolina; Kukuruzi se njišu), nagrađivan je i na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu za skladbe Majka Maru priko mora dala; Ma se uvik smiju dica; O, Merjane, povr’ Splita grada; Poletija sivi soko. God. 1973. prihvaća mjesto dirigenta u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, gdje nastupa sve do umirovljenja 1996. Otada se više bavi i skladanjem scenske glazbe. U pedesetak godina glazbenog djelovanja G. se potvrdio, ponajprije zabavnoglazbenim opusom, kao jedan od glavnih predstavnika poratne generacije, koja je zahtjevima tzv. masovne kulture nastojala odgovoriti stvaralaštvom visokoprofesionalne glazbene razine. Hrvatskoj glazbi zabavnog žanra dao je vrijedne prinose, posebice inventivnim popijevkama tipa slobodne forme, nadahnutima često folklornim elementima, odabirom pjesnički kvalitetnih tekstova (D. Britvić, D. Cesarić, D. Domjanić, Z. Golob, M. Magjer, M. Krleža, T. Zuppa) te zamjetnim utjecajima ozbiljne glazbe, osobito u šansonama i u orkestralnim aranžmanima. Svrstao se među začetnike tzv. Zagrebačke škole šansone i pokretače Krapinskog festivala. U opsežnom repertoaru scenske glazbe za dramska djela, dječje kazališne predstave, TV serije, za diskografske snimke književnih tekstova te za film očitovao je smisao za dočaravanje odgovarajućeg ozračja, npr. južnjačkog podneblja u glazbi za TV serije Naše malo misto i Velo misto. Dramska je zbivanja uspio podcrtati katkad i minimalnim sredstvima, primjerice glazbom u stilu rocka za Krležinu dramu Kristofor Kolumbo (1973). Na početku karijere bio je zborovođom amaterskih pjevačkih društava (»Vilim Galjer«, »Pavao Markovac«, »Trešnjevka«) pa je to iskustvo prenio u skladbe za zborne sastave, među kojima su kantata Lijepa je zemlja ova (tekst J. Kaštelan), ciklus Z mojih bregov, Slavonijo zemljo moja te crkvene skladbe Ave Maria, Misa delmata i dr. Surađuje na festivalu Dani duhovne glazbe Cro patria u Splitu i osvaja nagrade skladbama Bože ti što znadeš (1996), Molitva na putu (1997) i Molitva za smirenje (1998). Skladao je i tamburašku glazbu. Napisao veći broj aranžmana i preradba. Pojedine skladbe tiskane su u albumima Zabavne melodije (izd. Hrvatskog društva skladatelja od 1955. nadalje). U zbirci Cro patria 98 IV Dani duhovne glazbe hrvatske mladeži (Split 1998) tiskana je Molitva za smirenje i Gotovčeva redakcija dviju skladba iz hrvatske glazbene baštine, Motetto pel corpus Domini J. Raffaellija i Miserere J. Lamperinija. Zbirka skladba za muški zbor ili klapu s naslovom Kroz godišća »ča« odzvanja tiskana je u Omišu 1999. God. 1987. dobio Vjesnikovu nagradu za glazbu »Josip Slavenski«, a 2000. je izabran za predsjednika Hrvatskog društva skladatelja.