GRABOVAN, Jovan

GRABOVAN, Jovan (Čatir, Četir, Četirević Grabovan, Četiri), slikar (Grabovo kraj Ohrida, Albanija, prva četvrtina XVIII. st. — Osijek, o. 1790). Albansko-cincarskoga je podrijetla, iz obitelji ikonopisaca. Oko 1767. dolazi u Osijek gdje otvara majstorsku radionicu te svoja djela potpisuje i kao »žitelj osječki«. Slikao je u tradicionalnoj koncepciji zografskog slikarstva koju s vremenom prilagođava zahtjevima nove okoline. Glavno su mu vrelo nadahnuća grafički predlošci Biblije Ectype, augsburškog bakroresca C. Weigela, što govori o njegovoj želji da u slikanje ikona uvede manirističko-barokne značajke. Uz pomoć učenika i suradnika diljem Slavonije i Mađarske izrađuje ikone (Raspeće iz Siklósa) i ikonostase za crkve u Molovinu kraj Iloka (1772), Podgorcima kraj Bjelovara (1777), Velikom Pogancu (1779), Sredici (1780, danas u Gudovcu), Velikoj Pisanici (1780), Pavlovcu (1783) i Slatini (1785). S Grigorijem Popovićem iz Velikog Bečkereka izveo je ikonostase u Lepavini (1775) i Stolnom Biogradu (1776). Njegov ikonostas iz Orahovice (1775, danas u Hrvatskom povijesnom muzeju) pokazuje srodnosti s ranorenesansnim motivima talijanskog slikarstva XV. st. Zbog niza vremenskih nepodudarnosti (nadnevak rođenja, vrijeme izradbe pojedinih ikona), neki istraživači smatraju da je postojalo više slikara koji su djelovali u XVIII. st. pod istim imenom.