HELLENBACH, Lazar

HELLENBACH, Lazar, političar, filozofski pisac i publicist (dvorac Paczolay, Obsolovce kraj Nitre, 3. IX. 1827 — Nice, 24. X. 1887). Podrijetlom iz plemićke obitelji koja je ugarski barunat dobila 1686, a austrijski 1702. God. 1833. odlazi u Beč gdje polazi pijarističku školu, a 1842–46. u Pragu studira pravo i kameralne discipline te klasične, filozofske, povijesne i prirodoslovne znanosti. Nakon studija pošao je na veće putovanje morem te neko vrijeme boravio na Sredozemlju i Orijentu. God. 1848. kraće je vrijeme poručnik u ugarskoj vojsci. Kada sljedeće godine gubi obiteljsko imanje, nastanjuje se na majčinu imanju Sveta Helena kraj Svetog Ivana Zeline, a 1851. preuzima upravu imanja u Mariji Bistrici, koje je u nasljeđe dobila njegova žena Klotilda rođ. Jelačić. God. 1866. prodaje posjed Svetu Helenu i nastanjuje se u Mariji Bistrici, a 1869. seli u Beč gdje utemeljuje Ugljeničko industrijsko društvo, kojemu je i članom upravnog vijeća s uloženom glavnicom od pola milijuna forinti. Na poč. 1870-ih kupuje vlastelinstvo i dvorac Turniš kraj Ptuja. Odgojen u kozmopolitskom duhu, hrvatski jezik naučio je u pedesetoj godini. Član je virilist Hrvatskog sabora 1861, 1865–68. i 1872–73. te član banskih konferencija i odbora za željeznice i štedionice. Također je član virilist Velikaške kuće zajedničkoga ugarsko-hrvatskog sabora. S J. J. Strossmayerom zauzima se za izgradnju transverzalne željeznice od Zemuna preko Đakova, Požege i Siska do Karlovca i Rijeke, naglašujući usmjerenost hrvatskoga gospodarstva prema moru. Njegov prijedlog osnutka i ustrojstva hipotekarne banke u Hrvatskoj i Slavoniji bio je preuranjen (osnovana 1892). U svojim se saborskim istupima H. očituje kao umjereni unionist. God. 1865. temeljem ugleda što ga je uživao na bečkom dvoru te rodbinskih veza s obiteljima Jelačić-Bužimski, Sermage, Kulmer i Vranyczany pregovara s F. Deákom o odnosima Hrvatske i Ugarske. Kako u hrvatskom saboru, tako i u razgovorima s Deákom osobitu pozornost polaže na gospodarsku i financijsku samostalnost Hrvatske. Njegova politička shvaćanja bila su bliska politici Narodne stranke, kojoj unatoč tomu nije nikada pristupio. Zauzimao se za liberalna načela kao što su sloboda tiska, govora i izbora, napose u Saboru, iako nije napustio zastupanje interesa velikog posjeda. Tomu su bili podređeni i njegov prijedlog za utemeljenje hipotekarne banke, protivljenje ubrzanoj industrijalizaciji, koja oduzima radnu snagu veleposjedu, i njegovi pogledi na socijalna pitanja koja je formulirao u djelu Ideen über die sociale Politik in Oesterreich. Kada je 1868. sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, zauzeo se za rušenje unionističke vladavine bana L. Raucha i nakon njegova pada 1871. u Narodne stranke 1872. da pristane na reviziju Nagodbe te da onda dođe na vlast, do čega je i došlo 1873. Potom putuje više puta u Nizozemsku i Veliku Britaniju. Politička, gospodarsko-financijska, socijalna te filozofska stajališta izložio je u nizu djela. Potkraj života piše više filozofskih djela, a u svojim je učenjima pod utjecajem A. Schopenhauera. O okultizmu i spiritizmu pisao u publikacijama Pozor (poslije Obzor), Agramer Tagblatt, Psychische Studien, Sphinx (Gera), a bio je i dopisnikom Agramer Zeitunga.