JELUSICH, Mirko
traži dalje ...JELUSICH, Mirko (Jelussich, Jelušić), književnik (Podmoklice/Podmoklitz, danas Semily, 12. XII. 1886 — Beč, 22. VI. 1969). Sin Hrvata iz Kastva, željezničkoga službenika. Najkasnije od 1888. živio u Beču, gdje je završio gimnaziju i 1912. doktorirao filozofiju tezom Stirners Erbe. Ein Beitrag zur Kritik des individualistischen Anarchismus. Za I. svjetskoga rata u austro-ugarskoj vojsci, poslije bio bankovni činovnik, filmski scenarist i novinar te od 1923. urednik kulturne rubrike u bečkim novinama Deutschösterreichische Tages-Zeitung i 1924. urednik dječjega Hexen-Alamanacha (Beč). Promičući njemstvo Austrije, potkraj 1920-ih pristupio je nacionalsocijalističkomu pokretu, a bio je i na istaknutim položajima u društvima Kampfbund für deutsche Kultur i Bund deutscher Schriftsteller Österreichs. Nakon pripojenja Austrije Trećemu Reichu bio je 1938. postavljen za povjerenika u bečkom Burgtheateru, no ubrzo se povukao – prema dijelu izvora – zbog razilaženja s J. Goebbelsom i nastavio djelovati publicistički. Nakon II. svjetskoga rata bio je više puta uhićivan i – među ostalim – optužen kao veleizdajnik. Naposljetku je 1949. oslobođen zbog slaboga zdravlja te je u Beču živio kao slobodni književnik. — Javio se pjesmama s motivima iz austrijske povijesti u tjedniku Die Muskete (Beč 1906), pripovijetkama i – za I. svjetskoga rata – dramama o vojničkom junaštvu, no veći je uspjeh doživio tek povijesnim romanom Caesar (1929), prvom u nizu romansiranih biografija koje su – unatoč nerijetko ahistorijskomu pristupu – 1930-ih bile iznimno popularne (više desetaka izdanja na nekoliko jezika te preradbe za mladež i pozornicu), što se uglavnom tumačilo zasićenošću čitateljstva avangardnim strujanjima i kriznim ozračjem kojemu odgovaraju prikazi karizmatičnih vođa. Premda su neki kritičari u njima iščitavali i tragičnost iznimnoga pojedinca te konačni besmisao volje k moći (npr. M. Horvat 1931) – što se svakako može reći za obradbu priče o Don Juanu (1931) – zastupljenije je stajalište kako su barem njegovi prvi romani izravno nadahnuti usponom B. Mussolinija (Caesar) i A. Hitlera (Cromwell, 1933). U romanima nakon 1945. češće je pak tematizirao šire povijesno zbivanje, a okušao se i u drugim žanrovima – primjerice, osebujnom zbirkom anegdotskih zapažanja o poznanicima Soldaten, Künstler, Leut’ und Herrschaften (1961), koju je ilustrirao A. Gerstenbrand. — Ističući njegovu pripadnost hrvatskoj naciji, autorizirane je prijevode romana već u poč. 1930-ih objavilo nakladno poduzeće »Binoza« (Cezar. Zagreb 1931, preveo Z. Gorjan; Don Juan. Zagreb 1932, preveo T. Prpić – ulomci te godine u 15 dana). U sklopu tih nastojanja, u travnju 1932. posjetio je Zagreb i održao predavanje o »Ersatz-kulturi«, osvrnuvši se s antimodernističkih polazišta na tehničku reprodukciju i masovne medije (o tom je poslije objavio i raspravu Ersatzkultur und Kulturersatz, 1933). Iako su njegove izjave prigodom imenovanja 1938. u dijelu hrvatskoga tiska izazvale komentare kako narodnosno očitovanje prilagođuje tržišnim okolnostima, osim u periodicima Slawonischer Volksbote (1938. ulomak romana Der Ritter) i Deutsche Zeitung in Kroatien (1944. esej o velikanima), djela su mu do 1945. tiskana u Glasu naroda (1940. Mati Grakho), Hrvatskom narodu (1942. u nastavcima roman San o Carstvu – Der Traum vom Reich; 1944. pripovijetka Dragulji vojvotkinje od Sunderlanda), Ustaškoj mladeži (1942. ulomak romana Hanibal) i samostalno (Hanibal. Zagreb 1944, bez oznake prevoditelja). U svibnju 1943. pak Deutsches Volkstheater gostovao je u Zagrebu s njegovom dramom Samurai, koja je gotovo istodobno u prijevodu V. A. Beka i obradbi V. Rabadana izvedena i na zagrebačkom radiju. God. 1943. dobio je Grillparzerovu nagradu.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
JELUSICH, Mirko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8497>.