JELUŠIĆ, Ernest

JELUŠIĆ, Ernest (Jelušić Štrkov), učitelj i pjesnik (Kastav, 24. X. 1863 — Zagreb, 11. III. 1910). Gimnaziju pohađao u Rijeci, hrvatsku maturu položio u Učiteljskoj školi u Kopru 1884. Učiteljevao u Lipi kraj Voloskoga 1884–90, potom u Pazinu do 1899. bio prvi učitelj i ravnatelj novootvorene hrvatske škole. God. 1901. postavljen za ravnajućega učitelja u prvoj hrvatskoj osnovnoj školi Družbe sv. Ćirila i Metoda u Puli. Kao dobar poznavatelj školstva u Istri i poštovatelj rada M. Mandića i V. Rubeše, razvijao je uzoran školski rad i kulturno-prosvjetnu djelatnost. Poticao narodnu svijest te se zauzimao za ujedinjenje i organizaciju hrvatskoga učiteljstva u Istri. Zaslužan je za pokretanje i utemeljenje Hrvatskoga učiteljskoga društva »Narodna prosvjeta«, kojemu je 1897. bio prvim predsjednikom. Supokretač je i 1906–08. urednik istoimenoga mjesečnika za školstvo, književnost i prosvjetu, koji pod njegovim vodstvom poprima značajke književnoga časopisa, te u njem objavljuje kulturno-prosvjetne i pedagoške članke, izvješća, nekrologe i pjesme prigodnoga i domoljubno-političkoga sadržaja prožete budničkim raspoloženjem i ljubavlju prema istarskom kraju (Istarske elegije, 1906–07). Surađivao je u Smilju (1885–87), almanahu Zvonimir (1886), Našoj slozi (1887, 1894–96, 1908), u kojoj piše i ljubavnu poeziju, te u Mladom Istranu (1906), Velikom ćiril-metodskom koledaru (1907) i Hrvatskoj (1908). Skupljao narodne pripovijetke i pjesme te ih objelodanio u Zajednici hrvatskoga đačtva (1896). Zastupljen u antologiji Istarska pjesmarica, 1 (Pula 1989). Potpisivao se i pseudonimom Silvan.