JAKŠIĆ, Ivo

JAKŠIĆ, Ivo (Leitner, Lajtner), glumac (Nova Gradiška, 11. XII. 1912 — Beograd, 15. XI. 1983). Brat S. Leitnera, glumca i redatelja. Završio šest razreda klasične gimnazije u Osijeku. Kazališnu je djelatnost započeo 1929. ulogom Kolje u Idiotu F. M. Dostojevskoga u osječkom HNK, gdje je ostao do 1936. Nastupao je kao Kostja (V. V. Škvarkin, Tuđe dijete), Ferdinand (F. Schiller, Spletka i ljubav), Ivo (M. Halbe, Mladost). U sezoni 1936/37. igrao je na sarajevskoj pozornici manje dramske uloge: Tone (B. Kreft, Kreature), Velimir (B. Nušić, Dr.), Somogyi Málmós Gábor (M. Krleža, U logoru) te operetne: Vogel (F. Schubert–H. Berté, Tri djevojčice), Mauroner (K. Zeller, Ptičar), Ferko (J. Strauss ml., Barun ciganin). Ponovno je u Osijeku 1938–41. Za rata pristupa partizanskomu kazalištu i sudjeluje u radu Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u 1943–45. Tada je promijenio prezime u Jakšić. U Glini je 1944. režirao adaptaciju Narodnoga poslanika J. Gregorina prema Nušiću. Sezonu 1945/46. provodi u beogradskom Narodnom pozorištu, a 1946/47. u zagrebačkom HNK (Vjerkovskij u Škvarkinovoj Noćnoj smotri, Franc u Cankarevu Kralju Betajnove). Odbio je prihvatiti dužnost intendanta zadarskoga Narodnoga kazališta, zbog čega je kažnjen smanjenjem plaće, pa je napustio ansambl i otišao 1948. u Beograd, gdje je postao stalnim članom novoosnovanoga Jugoslovenskoga dramskoga pozorišta.