KNOLL, Petar

KNOLL, Petar, povjesničar umjetnosti (Vukovar, 3. IV. 1872 — Zagreb, 15. IV. 1943). Završio gimnaziju 1891. u Vinkovcima, a studij prava 1895. u Grazu. Studirao povijest umjetnosti 1909–13. te doktorirao 1921. tezom Serbiens frühchristlicher Kirchenbau in vornemanjidischer Zeit na Sveučilištu u Beču, na kojem je neko vrijeme radio u Institutu za povijest umjetnosti u J. Strzygowskoga te vodio struku južnoslavenskih umjetnosti. U Zagrebu 1897. stupa u državnu upravnu službu, postaje savjetnikom, a od 1921. lektor je i od 1930. do umirovljenja 1942. nastavnik na Filozofskom fakultetu. God. 1923–43. kao honorarni docent predaje povijest umjetnosti i arhitekture na zagrebačkoj Tehničkoj visokoj školi (Tehnički fakultet), a 1937. na Sveučilištu u Pragu. Među prvima u Hrvatskoj proučavao je teoriju suvremene arhitekture i urbanizma. Inovativan u primjeni metode strukturalne analize i povijesti umjetnosti kao »znanosti čitanja svijeta« (Željka Čorak), u raspravi Ideologija moderne arhitekture (Arhitektura, Ljubljana 1933) razmatrao bit moderne arhitekture polazeći od urbanizma, modernoga grada kao geometrijske figure bez centra, ističući apstraktnost kao zajedničku crtu arhitektonskih oblika. Najviše istraživao zagrebačku arhitekturu i urbanizam. Kritički se osvrnuo na regulacijsku osnovu Građevinskoga ureda grada Zagreba iz 1926 (Stari Zagreb i regulatorna osnova. Obzor, 1929), zauzimao se za čuvanje povijesnih i umjetničkih spomenika (Agonija starog Zagreba, O gornjogradskom statutu, Nešto o obnavljanju starih zagrebačkih pročelja. Obzor, 1925, 1931–32) i za zakonitosti pri izgradnji (Urbanizam s osobitim obzirom na stari Zagreb. Književnik, 1930) te među prvima upozorio na spomeničke vrijednosti urbanističkih cjelina (Stari Zagreb. Zagreb, 1938; Rab u opasnosti. Jutarnji list, 1939). God. 1938. polemizirao s B. Bauerom o regulacijskom i konzervatorskom planu povijesnih dijelova Zagreba. Proučavao islamsku umjetnost (O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. Književnik, 1929) i njezin utjecaj na modernu arhitekturu. Pisao o C. Medoviću i Kraljevićevoj posmrtnoj izložbi (Agramer Tagblatt, 1903, 1913), Proljetnom salonu i slikarstvu E. Vidovića (Savremenik, 1919, 1921), Strzygowskom (Zagreber Tagblatt, 1922) te Maksimiru kao remek-djelu vrtne umjetnosti (Maksimir i njegova prošlost. Hrvatski Zagreb, 1940). Autor je predgovora u katalogu Akademijska galerija Strossmayerova (Zagreb 1922), koji je i priredio, mjestimice dopunivši prethodni J. Brunšmida. Sastavio skripta Arhitektonski oblici III, IV, Povijest arhitekture I–IV, Povijest umjetnosti I, II (sve prije 1940, izd. zagrebačkoga Tehničkoga fakulteta). Njegovu bistu izradio je I. Kerdić 1917 (Gliptoteka HAZU).