BABIĆ, Vladimir Erasmo

BABIĆ, Vladimir Erasmo, povjesničar (Županja, 2. VI 1898 — Zagreb, 16. IX 1979). Polazio je osnovnu školu u Županji, klasičnu gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu, gdje je maturirao (1917). Studij povijesti i zemljopisa završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1923). Već u srednjoj školi sudjelovao je u radu napredne jugoslavenske omladine, a kao srednjoškolski suplent i profesor bio je zbog ljevičarstva i ateizma premještan i proganjan. Radio je u Pakracu, Kumanovu, Bitolju, Gospiću, Korenici, Petrinji, Tuzli, Sisku, Virovitici, Vinkovcima i Zagrebu, gdje je dočekao rat. Uskoro je uhićen i odveden u logor u Capragu, a zatim ljeti 1941. protjeran u Srbiju. Nastanio se u Beogradu, gdje je radio kao manualni radnik i zatim predavao na beogradskim gimnazijama, ali su ga okupatorske vlasti prisilno umirovile. Nakon oslobođenja Beograda obavljao je različne dužnosti u prosvjeti, a 1946. postavljen je za referenta u Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske i uskoro za profesora povijesti na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, gdje je radio 1947–1961. Nakon umirovljenja živio je u Sisku i od 1963. predavao povijest na Pedagoškoj akademiji u Petrinji. — Prije rata pisao je priloge s područja povijesti u Novostima (1932, 1933) i Vencu (1933/1934), pedagogije u Glasniku Jugoslavenskog profesorskog društva, a jezične priloge u Našem jeziku (1934/1935). Objavljivao je i literarne priloge u stihu i prozi od studentskih dana u Našoj svijesti (1919), Savremenom đačkom kalendaru (1919/1920), Sisačkom glasu (1933, 1934), Vencu (1934/1935), Ličkom kalendaru (1935), Pravdi (1935), Vremenu (1936–1938) i Smilju (1938/1939–1940/1941). Nakon oslobođenja bavio se metodikom nastave povijesti i pisao prve naše marksistički utemeljene povijesne udžbenike. Za Historiju naroda Jugoslavije, 1 (Zagreb 1953) napisao je dio Hrvatske zemlje u ranofeudalno doba od VII do XII stoljeća. Bio je član uredništva Historijskog zbornika (1948–1951) i urednik časopisa Nastava historije u srednjoj školi u kojem je i surađivao (Prilog ekonomskoj povijesti Hrvatske, 1951–1952, 4/5). Prevodio je povijesna i literarna djela, posebno s ruskog jezika. Bio je jedan od prevodilaca djela grupe pisaca u redakciji V. P. Potemkina Historija diplomacije, 2 (Zagreb 1951) i zbirke pripovijedaka Arkadija Gajdara (Arkadija Petroviča Golikova) Djela (Zagreb, Beograd 1948, 1949). Bavio se i dijalektologijom hrvatskog jezika i gramatikom. Objavio je prilog Upotreba istoriskog infinitiva u govornom jeziku (Južnoslovenski filolog, 19/1951–52, br. 1/4).