KÖNIGER, Veit

KÖNIGER, Veit (Kiniger, Kininger, Köninger; Vid, Vitus), kipar (Sexten, danas Sesto kraj Dobbiaca, 1. VII. 1729 — Graz, 2. XII. 1792). Prve pouke u kiparstvu dobio u Innichenu, potom studirao na ALU u Beču (J. Schletterer). Drži ga se najvećim baroknim kiparom Graza, gdje se oko 1755. oženio kćeri kipara J. Schokotnigga i preuzeo njegovu radionicu. Ostvario je bogat opus sa značajkama baroka i rokokoa, obilježen profinjenom likovnom kulturom i osobnim stilom. Radio crkvenu i svjetovnu plastiku u drvu i kamenu najviše za Graz (dva mramorna pokrajnja oltara u stolnoj crkvi, Božji grob za Mauzolej cara Ferdinanda II) i mjesta sjeverne i južne Štajerske (drveni kip Marije u župnoj crkvi u Šentilju, skupina kamenih kipova ispred župne crkve u Petrovču). Za Hrvatsku je izradio monumentalni glavni oltar s mnogobrojnim kipovima i reljefima u župnoj crkvi sv. Jakova u Prelogu, za što je bio isplaćen 1768. s gradačkim stolarom Josipom Hermanom. To djelo, jedinstveno u njegovu opusu, sjedinjuje tri oltara, zajedničkom arhitektonskom konstrukcijom povezana u razgibanu i bogato ornamentiranu cjelinu. U središtu je oltar sv. Jakova apostola sa svetohraništem, anđelima, Svetim Trojstvom na atici te kipovima sv. Petra i sv. Pavla. U slikovito oblikovanim nišama pokrajnjih oltara smješteni su kip sv. Josipa s malim Isusom i sv. Ivana Nepomuka, a ispod njih pripadajući im rezbareni reljefni prizori, Josipova drvodjeljska radionica i kraljičina ispovijed. Velika propovjedaonica u lađi te crkve, po reljefima u rocailleskim okvirima i kipu Dobroga pastira vrlo uspjelo ostvarenje rokokoa, može se držati Königerovim djelom. Pripisuje mu se najstariji datirani (1766) javni spomenik u Međimurju, kameni kip sv. Jeronima u sklopu dvorca plemićke obitelji Althann u Čakovcu, po tjelesnoj i duhovnoj snazi podudaran njegovim skulpturama grčkih junaka u Grazu i Novom Celju. Pripisivalo mu se i autorstvo oltara Sv. križa u varaždinskoj katedrali, ali je vjerojatnije da mu je autor J. F. Straub.