ANTOLEK, Vladimir

traži dalje ...

ANTOLEK, Vladimir, violončelist (Zagreb, 22. VI 1905). Podrijetlom iz varaždinske obitelji Antolek Orešek. Nakon klasične gimnazije, koju je polazio u Zagrebu, upisao se na Pravni fakultet i Visoku školu Muzičke akademije gdje je 1930. diplomirao violončelo (U. Fabbri) postigavši nagradu »Vjekoslav Klaić« Hrvatskoga glazbenog zavoda. Usavršavanje je nastavio od 1931. kao francuski stipendist u Parizu na École Normale de musique. Pod vodstvom P. Casalsa i njegova asistenta D. Alexaniana upoznao je modernu tehniku violončela. Nekoliko puta prisustvovao je i tečajevima berlinskog pedagoga H. Jacobya u Zürichu. Živio je u Parizu i unutrašnjosti Francuske sve do dolaska u Sarajevo, gdje je djelovao od 1957. do umirovljenja 1976. kao izvanredni, odnosno redoviti profesor violončela, metodike violončela i komorne muzike. Živi u Sarajevu. — Kao reproduktivni umjetnik afirmirao se još za studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, 1922. kao član orkestra zagrebačke filharmonije, 1925. kao član orkestra i opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu te 1927. kao član prvog orkestra i kvinteta Radio-stanice Zagreb. Nekoliko desetljeća nastupao je veoma uspješno u zemlji i inozemstvu. Osobito su bili zapaženi nastupi s kvartetom pariskih jugoslavenskih studenata (Lj. Špiler – K. Rupel – D. Ilin – V. Antolek) u Parizu i drugim francuskim gradovima (Châteauroux, Lyon, Marseille, Nice, Poitiers i dr.) od 1931. od 1935. Taj je kvartet mnogo pridonio afirmaciji jugoslavenske muzičke kulture u inozemstvu. Poslije je osnovao vlastiti gudački kvartet u Parizu, u kojem je prvu violinu svirao njegov sin Charles, student pariskog konzervatorija. Kao član toga kvarteta (1947–1950) te klavirskog trija i kao solist nastupao je A. u Parizu, Nancyju, Metzu, Zürichu i dr. Ističe se kao interpret djelâ jugoslavenskih kompozitora (A. Lavrin, M. Pozajić, R. Radica, D. Škerl, B. Trudić i dr.), od kojih su mnoga u njegovoj interpretaciji doživjela prve izvedbe. Za svoj rad nagrađen je 1976. Spomen-diplomom Muzičke akademije u Sarajevu.

LIT.: (Kritike): Figaro (Paris) 1933, 21. V; Monde Musical (Paris), 1933, 31. V; 1934, 28. II; Echo de Belgrade, 1934, 28. II; L’Est republicain (Nancy), 1947, 30. IX; 1948, 3. III; 1950, 18. I i 10. V; Le Républicain Lorrain (Metz), 1950, 18. I. — A. H.: Jugoslawische Kunst und Künstler in Paris. Morgenblatt, 50(1935) 293, str. 5. — Bojan Bujić: Umjetnost i kultura. Naši dani, 1962, 24. III. — Zijo Kučukalić: Heterogenost muzičkog izraza. Oslobođenje, 19(1962) 20. III. — Isti: Kompozitori – interpretatori. Ibid., 20(1963) 27. IV. — Slobodan Špirić: Neizlječivi romantičar. Solistički koncert violončeliste Vladimira Antoleka. Ibid., 25(1968) 13. VI.
 
Višnja Manasteriotti (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTOLEK, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/antolek-vladimir>.