BERČIĆ, Petar

BERČIĆ, Petar (Brčić, Pietro de Barberio), graditelj (Bribir, ? — Šibenik, 1482). Sin majstora Jurja Berače, djelovao je u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji u drugoj pol. XV st. God. 1447. počeo je učiti kamenarski zanat kod Lorenza Pincina iz Venecije koji je radio na gradnji katedrale u Šibeniku. U tom se gradu Petar naselio i oženio, imao je kuću i radionicu, pa je nakon desetak godina dobio građanstvo. Dosta je radio i izvan Šibenika — od Paga do Splita, a najviše u Zadru. — Berčićeva djelatnost može se pratiti od 1453, kad se spominje uz Andriju Alešija pri gradnji kapele Crnota u sklopu župne crkve Sv. Ivana u Rabu. God. 1455. za gradnju šibenske katedrale priprema na Braču kamen, a potom produžuje ugovor za dvogodišnji rad na samoj građevini. Istovremeno je klesao neke lukove s kapitelima u crkvi šibenskih franjevaca, a privatnicima do 1459. isporučuje okvire kamenih ulaza za četiri stambene kuće, biforu s grbom obitelji Sporčić itd. God. 1460–1479. primio je u radionicu učenike Blaža Radiševa, Tomu Bartolova, Jurja Radinojevića, Marina Kusanovića, Matu Ivanova i dr., i tako potvrdio svoje osamostaljivanje. U vrijeme pomora kuge, koja mu pokosi ženu, ugovara s Jurjem Dalmatincem kao poslodavcem trogodišnji rad u Pagu, vjerojatno na zidinama. Prema dokumentima ponovno je 1467. u Šibeniku. Od 1472. do 1478. zadržava se u Zadru, pošto je s nadbiskupom M. Valaressom pogodio zidanje novog pročelja crkve Sv. Marije Velike iz bračkog kamena. Taj je posao preuzeo od Alešija, a nacrt za izvedbu, koji je ponudio prilikom pogodbe, dopunio je mletački slikar V. Crivelli, tada nastanjen u Zadru. Zbog opsega posla primao je pomoćnike, a kako je rad objektivno zaostajao, sam je majstor napuštao grad, pa 1473. u Splitu pomaže Alešiju pri popravljanju zvonika katedrale. Živio je dalje u Šibeniku do 1482. — B. je najprije radio kao obični klesarski obrtnik da bi nastavio postupno osamostaljivanje ostajući u sjeni jačih stvaralaca. Njegova je poduzetnost prilično ovisila o radovima J. Dalmatinca i A. Alešija kojima je pomagao, no bez mogućnosti izražavanja svoje likovne riječi. A kad se latio nekih samostalnih izvedbi, progovorio je stilom vrlo srodnim njihovu načinu oblikovanja. Stoga mu se ishodi dužih bavljenja u Pagu i Šibeniku ne raspoznaju, dok oni u Zadru predstavljaju blijedu repliku izraza koji je uobličio Juraj Dalmatinac. Po svemu tome majstor Petar Berčić, ma koliko priznat za života, nije ostavio dubljeg traga u hrvatskoj umjetnosti, nego se utopio u prosječnosti suvremenog kamenarstva gotičko-renesansnog sloga. Vremenskim rasponima i prostornim putanjama života, kao i dometima svojeg stvaralaštva, on se sasvim uklapa u cjelinu šibenske kamenarske radionice XV stoljeća.