BISSEN, Pavao

BISSEN, Pavao, hrvatski ban 1403–1406. Sin Pavla de Ezdege (Ezdege = Özdöge, lokalitet u nekadašnjoj ugarskoj županiji Nyitra). U izvorima i u povjesničara naveden je i u oblicima Bisen, Bissen de Özdöge, Bissenus de Ezdeghe, Bessenyö, Bessenyey Ezdegei, Bešen. Domaći povjesničari (I. Bojničić, V. Klaić) spominju da je bio podrijetlom iz Bešenovca u staroj Križevačkoj županiji (trgovište koje se spominje do oko 1501); Bojničić navodi mogućnost da je pripadao rodu iz kojeg je potekao i posjednik Streze Ivan Bissen. Pavao se istaknuo u bitki kod Nikopola (1396), a potom ga je kralj Žigmund imenovao kaštelanom grada Komároma u Ugarskoj. Prema J. Bösendorferu, on i njegovi rođaci bili su početkom XV st. vlasnici kaštela Koprivnica (Kö-Kaproncza, Kukaproncha), prema D. Csánkiju, dobili su 1403. dio posjeda i grada Međurića (Megyericse) između rijeka Ilove i Pakre (i on ih spominje kao vlasnike kaštela Koprivnica do 1409), a u ispravama navode se i neki drugi Pavlovi posjedi u staroj Križevačkoj županiji. Kad je u jesen 1402. hrvatski ban Emerik Bebek bio lišen banske časti, zamijenili su ga početkom 1403. Pavao B. i Ladislav, sin Ladislava od Grđevca. Pavla Bissena poslao je kralj Žigmund u Dalmaciju da suzbije nemire izazvane dinastičkim borbama. Kod Bihaća potukli su ga iste godine pristaše Ladislava Napuljskog Emerik Bebek i vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a nedugo zatim zarobili kod Zadra i predali Ladislavovu namjesniku u Dalmaciji A. Aldemarisku, koji ga je zatočio. Taj događaj izazvao je građanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj. Početkom 1404. sastali su se u Križevcima hrvatski banovi Pavao B., koji je bio oslobođen iz zatočeništva, i Ladislav od Grđevca, mačvanski ban Ivan Morović i zagrebački biskup Eberhard s ostalim velikašima i osnovali savez za obranu pravâ kralja Žigmunda. Od travnja iste godine bio je uz Pavla Bissena drugi hrvatski ban Pavao de Peth (Pech, Pecz). Oni su 1405. imenovani upraviteljima Vranškog priorata. Ban Pavao B. predvodio je iste godine dio Žigmundove vojske u pohodu u Bosnu i zauzeo Bihać. Sljedeće godine, 1406, razriješena su oba banske časti (I. Bojničić i I. Nagy pogrešno navode da je Pavao Bissen bio ban 1396–1420). God. 1408. imenovan je Pavao vitezom prvog razreda Zmajeva reda kralja Žigmunda, a početkom 1410. predvodio je glavninu kraljeve vojske u pohodu protiv bosanskog kralja Stjepana Ostoje. Grb mu se sačuvao na pečatima isprava koje je izdao 1404. i 1420 (u Državnom arhivu u Budimpešti). I. Nagy spominje i njegova sina Nikolu.