BLAŽIOLOVIĆ, Jakov

BLAŽIOLOVIĆ, Jakov (Jacobus de Blasiolis), senjski biskup (Senj, XV st. — Rim, 1513). Potomak je staroga senjskog plemićkog roda. Prvi se put spominje kao prevodilac knjižice La confessione generale franjevca trećoreca Michaela de Carcana iz Milana, koja je bila tiskana glagoljicom u Senju 1496. pod naslovom Spovid općena. God. 1501, nakon odreknuća Mihovila Božičevića Dubrovčanina, postao je. B. senjski biskup te se uskoro sukobio s otočkim biskupom Vinkom Andreisom zbog jurisdikcije i desetine u Gackom. Kralj je u Budimu 26. X 1502. u Blažiolovićevoj prisutnosti potvrdio kompromisan sporazum, ali je spor ponovno buknuo i završio se 1507. kraljevskim dekretom kojim se nalaže gackim plemićima da plaćaju desetinu senjskom biskupu. God. 1504. postao je B. opat (comendator) benediktinskog samostana Sv. Jurja kod Senja, a 1513. sudjelovao je na V lateranskom saboru, na sjednicama 27. travnja i 17. lipnja, te se misli da je tamo iste godine i umro. — Hrvatski naslov knjižice Spovid općena saznaje se iz incipita, gdje stoji: »Počine spovid’« općena ča est’ način’ ki ima držati č(lovi)k’ na ispitan’e konšencie kad’ se oće ispovid(i)ti. Složena po čast’nom’ g(ospo)dini fra mihovili teologu z milana reda svetoga frančiska« (kritičko izd. u ćiriličnoj transliteraciji priredio I. Milčetić, Starine, 1890, 23; fototipsko izd. uredili A. Nazor i B. Fučić, Senj 1978). U kolofonu, gdje se navodi da je knjižicu tiskao Blaž Baromić (sin Baromov), izričito se spominje B. kao njezin prevodilac: »... a stumači ju s knig’ latinskih’ počtovani g(ospo)d(i)n’ ekov’ blažiolović’ ...«. Taj tiskani hrvatskočakavski prijevod sačuvan je samo u jednom primjerku (Knjižnica samostana franjevaca trećoredaca u Zagrebu). B. nije istovjetan s Jakovom Blaževićem, poznatim renesansnim minijaturistom zadarskoga kruga srednjovjekovnih majstora (C. Fisković).