BOŠKOVIĆ, Hijacint

BOŠKOVIĆ, Hijacint (Ante), teolog i filozofski pisac (Selca na Braču, 15. IV 1900 — Stari Grad na Hvaru, 26. XII 1947). Gimnaziju polazi u dominikanskom sjemeništu u Bolu na Braču i Starome Gradu na Hvaru. U Dominikanski red stupio 1918. u Dubrovniku. Tu je studirao filozofiju u Dominikanskoj bogoslovnoj školi (1919/20), zatim u Rimu u općem učilištu Angelicum (1920–22), gdje je završio i studij teologije (1922–26), postdiplomski studij iz filozofije (1926–28), te 1928. doktorirao tezom o četvrtomu teodicejskom dokazu Tome Akvinskog. God. 1929. u Zagrebu osnovao nakladu »Istina« i pokrenuo časopis Duhovni život, koji je uređivao do 1942. Sudjelovao 1930. u obnavljanju mjesečnika Gospina krunica, a 1934. u pokretanju godišnjaka Kalendar Gospine krunice i osnivanju Tomističkog društva za slavenske zemlje. Predavao je filozofiju u Dominikanskoj bogosloviji u Dubrovniku (1933/34, 1939–46) i Visokoj bogoslovnoj školi u Senju (1934–39). U Dubrovniku je obavljao i dužnosti odgojitelja novakâ (1939), upravitelja učilišta (1940–46) i samostanskog poglavara (1944–46). God. 1946. osniva kuću dominikanaca u Subotici. Iste godine polaže u Rimu ispite za najviši akademski stupanj u Dominikanskom redu – magister in sacra theologia – kojim je imenovan posmrtno. — B. je neotomist, branitelj tzv. strogog tomizma. Po uzoru na J. Maritaina i A. D. Sertillangesa pokušava Tominu misao primijeniti u konkretnim povijesnim prilikama. Zaokupljen filozofskim problemom spoznaje, B. se suprotstavlja novokantovskom svođenju filozofije na spoznajnu znanost koje smatra izrazom egocentričnog subjektivizma. U studiji Filozofski izvori fašizma i nacionalnog socijalizma pojavu fašizma povezuje s novovjekovnim subjektivizmom a totalitarizam drži izrazom neobuzdanog antropocentrizma. Za njega je središnji problem filozofije ontološki, pa budućnost filozofije vidi u stanovitom ontološkom obratu koji zove »objektivizam« a nalazi ga u filozofiji F. Brentana, E. Husserla, M. Schullera i M. Heideggera. U svojoj knjizi Sjedinjenje s Bogom na nov način u našoj teološkoj asketsko-mističkoj literaturi tretira duhovni život. Ovaj je to ljudskiji što u njegovu oblikovanju potpunije sudjeluju sve moći čovjeka, osobito um i volja. U strogotomističkom duhu napisao je deset samostalnih djela i mnogobrojne članke o filozofskoj, teološkoj i asketsko-mističnoj problematici. Surađivao je u Hrvatskoj prosvjeti (1922, 1931, 1934, 1936), Bogoslovskoj smotri (1927, 1930, 1933, 1940), Duhovnom životu (1929–42), Divus Thomas (Piacenza) i dr. Polemizirao je 1935–41. s K. Balićem, braniteljem Duns Scotusove filozofije. Potpisivao se i Jacek Zumbulov.