BOTTERI, Albert

BOTTERI, Albert, oftalmolog (Split, 4. X 1879 — Zagreb, 20. II 1955). Gimnaziju pohađao u Zadru, medicinu završio u Beču 1904. Najprije radi u Zemaljskoj bolnici u Zadru, potom 1905/06. u Internoj klinici i Patoanatomskom zavodu u Beču. God. 1906–08. operater je u Klinici za očne bolesti u Beču, a 1908–11. prvi asistent u Klinici za očne bolesti u Innsbrucku. Do 1915. obavljao je oftalmološku praksu u Trstu, potom je mobiliziran kao vojni okulist u Krakovu, Puli i Przemyślu. God. 1917. imenovan je primarijusom odjela za očne bolesti Zemaljske bolnice u Ljubljani. God. 1919. habilitirao se studijom o trahomu za privatnog docenta oftalmologije Sveučilišta u Pragu. God. 1920. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Ljubljani, no iste godine odlazi u Zagreb, gdje je izabran za redovitog profesora oftalmologije. U Zagrebu organizira i početkom 1923. otvara Očnu kliniku, koju vodi, uz prekid 1943–45, do umirovljenja 1951. — Znanstveni rad započeo je istražujući svojstva toksina tetanusa, zajedno s K. Landsteinerom (Zentralblatt für Bakteriologie, Parasitenkunde und Infektionskrankheiten, Stuttgart 1906). Opredijelivši se za oftalmologiju, B. objavljuje patoanatomske radove o simpatičkoj oftalmiji, hondrosarkomu korioideje, skleritisu i milijarnoj tuberkulozi žilnice te zapažen rad o idiopatskom iridokorioiditisu (Graefe’s Archiv für klinische und experimentelle Ophthalmologie, Berlin 1908; Klinische Monatsblätter für Augenheilkunde, Stuttgart 1909–10). Njegov najvažniji rad jest rasprava o kliničkim, mikroskopskim i eksperimentalnim opažanjima kod trahoma, uložne blenoreje i proljetnog katara spojnice (Klinische Monatsblätter für Augenheilkunde, 1912), u kojem je dokazao da su ulošci kod trahoma i uložne blenoreje morfološki identični ali biološki potpuno različni. Proučavao je plazmacelularni konjunktivitis i plazmom (Liječnički vjesnik, 1928) te rastumačio da je plazmom samo dalji razvojni stupanj trahoma. Opisao je nekoliko rijetkih prirođenih anomalija i degenerativnih stanja oka (Klinische Monatsblätter für Augenheilkunde, 1910; Wiener klinische Wochenschrift, Beč 1916); iznio je svoja iskustva s različnim sredstvima za liječenje trahoma i tuberkuloze oka (Medicinski pregled, 1928; Liječnički vjesnik, 1938–39; Schweizerische medizinische Wochenschrift, Basel 1941). Stvorio je oftalmološku školu kroz koju su prošli gotovo svi kasniji voditelji očnih odjela u Hrvatskoj. Bio je predsjednik Jugoslavenskoga oto-neuro-oftalmološkog društva (1929/30) te član mnogih inozemnih oftalmoloških društava. God. 1930. izabran je za dopisnog člana JAZU.