BRATANIĆ, Jakov

BRATANIĆ, Jakov, slikar i povjesničar umjetnosti (Vrbanj na Hvaru, 26. III 1912). Osnovnu školu završio u Vrbanju, klasičnu gimnaziju u Splitu. Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je pravo (doktorirao 1937) i povijest umjetnosti (diplomirao 1948). Bio je činovnik u Narodnoj banci, kustos Grafičke zbirke u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu (1948–57) te profesor na Školi primijenjene umjetnosti (1957–72). Od 1950. predaje na Akademiji za kazalište, film i televiziju. — Slikati je počeo kao samouk 1948. Nekoliko godina radi pejzaže, mrtve prirode i portrete u tradiciji postimpresionizma, a zatim stvara vlastiti izraz inspiriran djetinjstvom na Hvaru, predajom o narodnoj buni, kao i likovnom simbolikom srednjovjekovnih stećaka; u novije vrijeme dominiraju vedute osamljenoga grada. Ribari, pomorci, težaci, konjanici i buntovnici javljaju se na njegovim slikama u ekspresivnoj konturi simboličkih znakova i u paleti suzdržanih boja. Radi crteže olovkom i ugljenom, slike u ulju i kombiniranoj tehnici te skice i kartone za tapiserije, stvarajući cikluse i tematske cjeline: Otok (Hvarski pejzaž, 1951; Rodna kuća, 1976; Trim I–IV, Basina I–VII, 1976–78), Hvarska buna (I–IV, 1954–55; Pobunjenik, 1977; Svršetak bune, 1978), Dalmacija (I–IV, 1954–55), Don Quijote (I–IV i I–V, 1954–78), Baština (Sv. Križ u Ninu, I–IV; Sv. Petar u Priku kod Omiša, Kapela u Varaždinu, Bisag, Kuća u Bratušu, 1976–78), Rujana (I–III, 1977), Ribe (I–IV, 1977–78), Gradovi (Hvar, Poreč, Dubrovnik, Zagreb, 1977–80) i tapiserije, u izvedbi Slave Antoljak (Stećak I–III, Dječak i riba, Dalmacija, 1954–55; Berba, 1971). Izlagao je samostalno u Zagrebu (1955, 1978, 1980, 1983–85), Starom Gradu na Hvaru (1980) i Ithaci, New York (1986) te skupno od 1950: izložbe Likuma i ULUH-a, L’Art yougoslave d’aujourd’hui (Pariz 1959), Savremena jugoslovenska tapiserija (Beograd 1963) i dr. Djela mu se nalaze u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, u Galerijama grada Zagreba, u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju, Gradskoj galeriji u Hvaru i dr. — Razvoj Bratanićeva slikarstva kretao se od simbolizma srednjovjekovnih stećaka prema suvremenomu likovnom govoru čistih ploha i silueta i bojama primjerenim moru, kamenu i nebu zavičajnog otoka i baštini stare hrvatske arhitekture. Pojednostavnjivanjem oblika prirode na egzistencijalnu bit ostvario je izraz izvorna likovnog govora.