BRATUTOVIĆ, Vicko

BRATUTOVIĆ, Vicko (Bratutti, Vincenzo, Vincente, Vinko), diplomat i prevoditelj (Dubrovnik, oko 1615 — Madrid, 1680). U Dubrovniku je stekao visoku naobrazbu. Posebno se posvetio studiju arapskoga i turskoga jezika te kao mladić boravio u Carigradu i na Bliskom istoku, zatim je tumač i izaslanik dubrovačkog Senata na Porti i u Budimu. S preporukom Senata otišao je 1638. u Beč, gdje ostaje do 1650. na dvoru cara Ferdinanda III kao tumač za turski jezik i prevoditelj diplomatskih spisa. Potom je u Madridu kod kralja Filipa IV u istoj službi. Uživao je velik ugled te mu Filip IV povjerava diplomatske misije. Pokopan je u madridskoj benediktinskoj crkvi Santo Placido. Car Ferdinand III nagradio ga je zlatnim lancem s kolajnom, koje je B. oporukom ostavio za izgradnju dubrovačke katedrale, nastradale u potresu 1667. Oporuka, bogata autobiografskim i povijesnim podacima, prevedena je na talijanski i registrirana u Dubrovniku 1704, a njezin izvršitelj bio je izaslanik Luka Sorkočević. — B. je prvi upozorio Zapad na poznatoga turskog povjesničara Sa’d al-Din ibu Hasanjana, čija su djela najpouzdaniji izvor za stariju tursku povijest. Njegove kronike, Tadj al–tewārīkh, B. je preveo na talijanski jezik i objelodanio pod naslovom Chronica dell’origine, e progressi della casa Ottomana composta da Saidinio Turco ecellentissimo Historico in lingua Turca. Djelo je izišlo u Beču 1649. u tiskari M. Riccia. Drugi dio kronika objavio je u Madridu 1652. u tiskari D. G. Morrasa. Najavio je u predgovoru i treći dio, ali je poslije spomenuo da nije mogao doći do izvornog teksta. Preveo je na španjolski djelo klasične indijske pripovjedačke književnosti poučno-ćudorednog sadržaja služeći se turskim predloškom Anvari Suhaili. Djelo je tiskano u dva dijela pod naslovom Espejo politico, y moral, para principes, y ministros, y todo genero de personas (1, Madrid 1654, izd. D. G. Morras; 2, Madrid 1658, izd. Fernandez Calvini) i opremljeno Bratutovićevim portretom što ga je gravirao Bečanin Windeman. Pred kraj života tiskan je i njegov prijevod povijesti Egipta Ta’rich- i Misr- i Gedid turskog pisca Saliha Gelila pod naslovom Anales de Egipto (Madrid 1678).