BULIMBAŠIĆ, Ivan

BULIMBAŠIĆ, Ivan, kipar (Trst, 13. VI 1883 — Split, 20. II 1974). Podrijetlorn je iz Selaca na Braču, kamo mu se obitelj od davnine doselila iz Bosne ili Hercegovine. Djetinjstvo je proveo u Splitu, gdje je započeo Veliku realku, a nastavio i završio Industrijsku školu u Trstu. God. 1903. upisao se u Beču na Akademiju likovnih umjetnosti u istoj klasi s I. Meštrovićem. Zbog bolesti napušta studij i vraća se kući. Poslije je po godinu dana učio na umjetničkim akademijama u Napulju, Rimu i Firenci. — Skulpturu je prvi put izlagao 1907. u Splitu. Ne nalazeći zarade ni potpore u domovini, odlazi u SAD. God. 1911–14. boravi u New Yorku, odakle putuje kao dobrovoljac na solunsku frontu. Zatim ponovno odlazi u SAD, a 1920. vraća se u Split, gdje 1924. gradi atelijer i živi gotovo neprimijećen baveći se kiparstvom. Rijetko je izlagao na skupnim izložbama u Splitu (posljednji put 1961), a samostalnu izložbu nije nikada priredio. Pred samu smrt organizirana je u Čakavskom saboru u Splitu izložba njegovih izabranih radova, nastalih od 1903. Umro je sam u svome atelijeru još za trajanja izložbe. Djela je ostavio gradu Splitu, a imetak u dobrotvorne svrhe. — B. je u New Yorku bio vrlo aktivan, ali ne samostalno već u atelijeru arhitekta Whitneya Warrena (1864–1943). Izradio je mnogo kiparskih ukrasa na njujorškim javnim građevinama (među ostalim, na željezničkim stanicama Pennsylvania Station i Grand Central Station), spomenik admiralu Johnu Paulu Jonesu u Annapolisu i dr. U Splitu je modelirao skice i alegorijske figure za javne spomenike (ni jedan nije izveden). Bavio se i keramikom usavršivši obradbu u SAD. Izradio je niz portreta znamenitih osoba u gipsu, kamenu i bronci: Jurja Kolombatovića (Split, Marjan), don Frane Bulića, Ante Trumbića, Lovre Borčića, Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankapana i dr. Do I svjetskog rata radio je u stilu secesije, osobito u SAD, a zatim u duhu akademskog realizma dosežući majstorstvo, posebice u savršenoj obradbi kamena.