ČALETA, Vika
traži dalje ...ČALETA, Vika (Viktorija), rođ. Šoštarko, pjevačica, sopran (Zagreb, 4. XII. 1887 — Sarajevo, 3. III. 1932). Učila pjevanje u Marije Freudenreich u školi HGZ-a u Zagrebu. Usavršavala se u Pietra Cimare u Italiji. Pred I. svjetski rat udala se za odvjetnika Rafu Čaletu i preselila u Sarajevo. God. 1920. debitirala na sceni Sarajevskog pozorišta s gostujućim ansamblom osječke Opere. Otada djeluje kao slobodna umjetnica, nastupajući redovito na opernim pozornicama u Zagrebu, Ljubljani (nakratko bila stalna članica Opere), Sarajevu, Beogradu i Osijeku. Povremeno gostovala u Splitu, Dubrovniku te u Pragu. Tijekom tih desetak godina ostvarila je vrlo opsežan i stilski raznolik repertoar u rasponu od uloga lirskog i mladodramskog soprana do dramskih, wagnerijanskih uloga. Također se potvrdila kao koncertna pjevačica. U Sarajevu je poučavala pjevanje u muzičkoj školi i privatno. Suvremenici su isticali velik opseg i zvučnu snagu njezina glasa te prodornost i punoću, osobito u visinama, zatim dotjeranu vokalnu tehniku, jasnu dikciju i muzikalnost interpretacija. Među njezinim kreacijama posebice su zapažene Aida (G. Verdi), Tosca i Mimi (G. Puccini, Tosca i La Bohème), Margareta (Ch. Gounod, Faust), Santuzza (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Senta, Elsa i Kundry (R. Wagner, Ukleti Holandez, Lohengrin i Parsifal), Tatjana (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Jaroslavna (A. Borodin, Knez Igor), Jenufa (L. Janáček), Rachel (Halévy, Židovka), Jela (J. Hatze, Povratak).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
ČALETA, Vika. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/caleta-vika>.