ČIKEŠ, Ivo

ČIKEŠ, Ivo, kardiolog (Žeževica kraj Omiša, 1. X. 1938). Gimnaziju završio u Splitu 1957, a studij medicine u Zagrebu 1964. U Općoj bolnici u Splitu započinje specijalizaciju iz interne medicine, koju završava 1976. u Zagrebu. Usavršavao se 1975. iz kardiologije u Londonu, a 1977. je u Zagrebu završio postdiplomski studij iz kardiologije. Od te godine radi u Zavodu za bolesti srca i krvnih žila Kliničkoga bolničkog centra Rebro u Zagrebu, gdje osniva i vodi prvi laboratorij za ehokardiografiju, koji je prerastao u Odjel za neinvazivnu kardiološku dijagnostiku, postavši referalnim centrom Europskoga kardiološkog udruženja i suradnim centrom Svjetske zdravstvene organizacije. Doktorat znanosti postigao 1981. kliničkom i ehokardiografskom studijom prolapsa mitralnog zaliska. God. 1983. habilitirao se za docenta na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, na kojemu je 1990. izabran za redovitog profesora i gdje je od 1992. predstojnik katedre za internu medicinu. Od 1991. predstojnik je Zavoda za bolesti srca i krvnih žila Kliničkoga bolničkog centra Rebro. Dobivši Fulbrightovu stipendiju za postdoktorski istraživački rad, boravio je godinu i pol (1986–87) u klinici Mayo u Rochesteru (SAD). Predavao je u mnogim kardiološkim središtima i na sveučilištima u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi, a na Sveučilištu Harvard na postdiplomskom studiju kardiologije. — Opisao je brzi test za otkrivanje staničnih elemenata u urinu i likvoru djece dokazivanjem enzima katalaze (Praxis, Bern 1966; Medicina, 1967; Schweizerische Rundschau für Medizin, Bern 1971). Glavno područje njegova istraživanja jest ehokardiografija. Uveo je ehokardiografsku metodu odabira bolesnika s kroničnim zatajivanjem srca za liječenje vazodilatatorima (Liječnički vjesnik, 1979; American Journal of Cardiology, New York 1980), prvi je klinički dijagnosticirao mnoge patološke tvorbe u perikardnoj vreći (European Heart Journal, London 1981), u medicinskoj je literaturi prvi opisao neke ehokardiografske nalaze važne u dijagnostici prolapsa mitralnog zaliska (Ultrasound in Medicine and Biology, Oxford 1982), a u njegovu je laboratoriju prvo uveden poligelin kao moćno kontrastno sredstvo u ehokardiografiji (Ultrasound in Medicine and Biology, 1982; Journal of Cardiovascular Ultrasonography, New York 1984). U intervencijskoj je kardiologiji primijenio vlastite metode vođene ultrazvukom uz primjenu odgovarajuće elektronike. Tako je sa skupinom inženjera konstruirao ultrazvučno označene katetere za kateterizaciju srca te ultrazvučno označene elektrode za elektrostimulaciju srca i za elektrofiziološka ispitivanja u kardiologiji. Uveo je originalnu metodu ultrazvučno vođene perikardiocenteze, perikardne biopsije i fenestracije perikarda. Brojnim je pokusima dokazao da se spomenute intervencije njegovom opremom mogu voditi sigurnije, pouzdanije i jeftinije od konvencionalnih metoda. Njegovih 15 izuma s tog područja i patenti u domovini i SAD privukli su veliku pozornost kliničara i proizvođača medicinske opreme, pa su sve licencije otkupile australsko-američke tvrtke. Za te je izume s inženjerima Brankom Breyerom i Božidarom Ferekom Petrićem dobio 1985. Republičku nagradu »Nikola Tesla« (European Heart Journal, Amsterdam 1984, 1987; Journal of American College of Cardiology, Bethesda 1984; Journal of Cardiovascular Ultrasonography, New York 1984; Medical and Biological Engineering and Computing, Hitchin 1984; Revue Européenne de technologie biomédecine, Pariz 1984; Pacing and Clinical Electrophysiology, Mount Kisco 1985, 1989; Clinical Progress in Electrophysiology and Pacing, Mount Kisco 1986). — Predsjednik je Hrvatskoga kardiološkog društva Hrvatskog zbora liječnika i Udruženja za primjenu ultrazvuka u biologiji i medicini Hrvatske. God. 1984–89. bio je predsjednik ehokardiografije Europskoga kardiološkog društva, a od 1990. njegov je kancelar. God. 1986. izabran je za člana suradnika JAZU. Napisao je poglavlja o ehokardiografiji u više renomiranih domaćih i stranih udžbenika i monografija te uredio knjigu Echocardiography in Cardiovascular Interventions (Dordrecht—Boston—London 1989). U Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« stručni je urednik Medicinske enciklopedije, Medicinskog leksikona i Rječnika medicinskog (humanog i veterinarskog) nazivlja.