COURTOYS, Lambert st.

COURTOYS, Lambert st. (Cortois, Cortoys, Courtois, Cartesio Lamberto, Cartesius Lambertus), skladatelj, instrumentalist i pjevač (XVI st.). Ime mu se javlja i s pridjevkom Galo, Gallus te u nas Francese, pa je po svemu sudeći potekao iz francuske obitelji glazbenika (Martina i Jeana). Prvi arhivski podaci o njemu potječu iz 1553, kada se kao već poznat glazbenik nalazi u Veroni, gdje sudjeluje u pokladnim glazbenim svečanostima društva Accademia filarmonica. God. 1554. primljen je u službu Kneževe kapele u Dubrovniku kao instrumentalist te je, čini se, u gradu ubrzo stekao ugled (prema pismu L. Beccadelija iz 1556. »Musico eccelente non solo a Ragusa ma anche in Italia« ...) i razvio višestruku djelatnost: bio je glazbeni ravnatelj Kneževe kapele i katedralnog zbora, uz to je nastupao kao pjevač i svirač, poučavao glazbu i skladao. God. 1570. odlazi u Udine, gdje je do 1574. glazbeni ravnatelj zborne crkve. Potom mu se gubi trag, a 1578–79. glazbeni je ravnatelj katedrale u Tarvisiju te 1582– 85. u Vicenzi. Njegova je skladateljska ostavština sačuvana fragmentarno i obuhvaća 18 svjetovnih madrigala, 6 duhovnih madrigala i jednu instrumentalnu kanconu naslovljenu Petit Jacquet. Duhovni su madrigali tiskani u skupnoj zbirci venecijanskog nakladnika G. Scotta 1563. te su nedvojbeno skladani za Lambertova službovanja u Dubrovniku. Instrumentalna kancona također je objavljena u skupnoj zbirci venecijanskog izdavača A. Gardana 1577. Svjetovne madrigale objavio je C. u samostalnoj zbirci u Veneciji 1580, a jedan je madrigal iz te zbirke tiskan još 1562. u skupnoj zbirci G. Scotta. Potpuno su sačuvani samo duhovni madrigali i instrumentalna kancona. Šest duhovnih madrigala, skladani su za 3, 4, 5 i 6 glasova te odaju zrelog majstora renesansne vokalne polifonije. U oblikovanju dionica C. upotrebljava najrazličitije imitacijske tehnike, a u melodijskim linijama povremeno kromatiku i kraće melizme. Tekst je obrađen silabično. Instrumentalna kancona nastala je možda za potrebe dubrovačkih svirača pa je rijedak primjer instrumentalne skladbe stvorene na hrvatskom tlu u drugoj pol. XVI st. U novije je doba otkriven njezin ponovni tisak u priručniku za instrumentalnu glazbu G. Dalla Case Il vero modo di diminuir ... 1584 (Venecija). Priručnik obrađuje različite načine instrumentalnog ornamentiranja i među primjerima iz skladbi tadašnjih najuglednijih skladatelja, navodi i Courtoysovu kanconu Petit Jacquet, što svjedoči o njezinoj iznimnoj važnosti za instrumentalnu praksu toga doba. Svjetovni madrigali skladani su peteroglasno, ali njihovo se glazbeno značenje ne može ocijeniti, jer im nedostaju dvije gornje dionice. Međutim, za povijest Dubrovnika imaju posebnu vrijednost jer su spjevani u čast dubrovačkih plemića – Miha Bunića, Nikole Gundulića i Marka Basiljevića, a u tekstu prvih triju madrigaia slavi se ljepota dubrovačkih građevina, blaga klima i kulturni ambijent grada. U novije doba pronađen je još jedan svjetovni madrigal Oime dov’e l mio sole, tiskan prvi put u Rimu 1555. u skupnoj zbirci Madrigali ariosi a quattro voci ..., koju je ponovno objavio A. Gardano u Veneciji 1563, i 1582. Madrigal je potpisan samo imenom Lamberto te je prema vremenu i mjestu izdanja i prema arhivskim podacima dodanim zbirci možda njegovo autentično djelo (E. Stipčević).