ĆUIĆ, Miho

traži dalje ...

ĆUIĆ, Miho (Chuich Michael; Mihailo), krajiški časnik i pisac ratnih memoara (Broćanac kraj Rakovice, 1765. ili 1766 — Glina, 15? VI. 1843). Služeći u 3. graničarskoj pješačkoj pukovniji (ogulinska), istaknuo se junaštvom u pograničnim sukobima s Turcima (1788) i dobio čin serežanskog podbaše. God. 1795. i 1797. sudjelovao je u borbama protiv Francuza u Italiji, a 1799. pao je kraj Martinsbrucka u Tirolu u sužanjstvo i bio odveden u Francusku. Uskoro je oslobođen, i kad se 1801. vratio u 3. graničarsku pješačku pukovniju, bila mu je povjerena briga za sigurnost na granici, gdje je 1807. na čelu serežana suzbio Turke i 1809. odbio turski napadaj na tvrđu Drežnik. Kad su iste godine nakon Schönbrunnskog mira hrvatske krajiške pukovnije južno od Save došle pod vlast Francuza, Ć. stupa u njihovu službu te sudjeluje u Napoleonovu vojnom pohodu na Rusiju 1812. U francuskoj službi napredovao je do čina majora (zapovjednik 2. bataljuna 1. provizorne hrvatske pukovnije te vršitelj dužnosti njezina zapovjednika). Nakon Napoleonove abdikacije, na čelu svoga bataljuna vratio se iz Njemačke u Karlovac (1814). U 3. graničarskoj pješačkoj pukovniji organizirao je progon hajduka, postao potpukovnikom u 1. banskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji i kao umirovljeni pukovnik živio u Glini. God. 1840. kralj Ferdinand I. podijelio mu je plemstvo. — Ratne događaje i operacije dijela krajiških hrvatskih četa u francuskoj vojsci od 1809. do 1814. opisao je u memoarskom spisu na njemačkom jeziku Kurze Geschichte des im Anfange dritten und später ersten provisorischen croatischen Regiments seit Abtrettung an Frankreich vom Jahre 1809. bis zur Wiederkehr unter den Szepter des österreichischen Kaiserthums im Jahre 1814 (Arhiv HAZU, BJ I/X4). Osim autobiografskim zapisima, to vrijedno povijesno vrelo obiluje realističkim opisima ratnih strahota. Djelo je iz njemačkoga rukopisa na hrvatski preveo kapelan A. Stipić, a izdao ga zagrebački kanonik Stjepan Mojzes pod promijenjenim naslovom Dika i kod neprijatelja bez podataka o autorstvu (koje je utvrđeno 1951), dodavši mu opsežan predgovor u kojemu iznosi svoje poglede o hrvatskom književnom jeziku.

DJELA: Dika i kod neprijatelja ili: kratko opisanje pripetjenjah u početku tretjega, kasnie pervoga horvatskoga Puka (Regimenta) od njegvoga predanja Francesom u god. 1809. do sretnjoga povratka pod žezlo Austriansko u god. 1814. Zagreb 1838.
 
LIT.: J. Marić: Mihailo Čuić. Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 9(1843) 35, str. 137–140. — Illesy-Petkkö: A Királyi Könyvek. Budapest 1895, 43. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 29. — A. Schneider: »Dika i kod nepriatelja«. Hrvati u Napoleonovoj »Velikoj vojsci« u Rusiji god. 1812. Spremnost, 3(1944) 111/112, str. 21. — R. Maixner: O autorstvu knjige »Dika i kod neprijatelja«. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1951, 21, str. 235. — D. Roksandić: Vojna Hrvatska, 1–2. Zagreb 1988.
 
Elizabeta Palanović i Fedor Moačanin (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĆUIĆ, Miho. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/cuic-miho>.