DEMARIN, Josip

DEMARIN, Josip, pedagog i pedagoški pisac (Medulin, 16. I. 1895 — Rijeka, 15. X. 1981). Učiteljsku školu polazio u Kastvu i Arbanasima (1909–13). Učiteljevao u istarskim hrvatskim osnovnim školama u Medulinu i Hreljićima kraj Barbana (1913–15) te u Vodicama kraj Buzeta (1922–26). Na početku I. svjetskog rata zbog nacionalno-političkog i kulturnog djelovanja među istarskim Hrvatima uhićen od austrijske policije i zatvoren u ljubljanskom Gradu u istoj ćeliji sa slovenskim književnikom Ivanom Cankarom. God. 1915/16. vojnik je u austro-ugarskoj vojsci; zarobljen na ruskoj fronti, potom služio u jugoslavenskim dobrovoljačkim jedinicama i Crvenoj armiji te bio predavač na tečajevima za komandire u Moskvi. U Istru se vraća 1921, ali pod pritiskom fašističkih okupatora emigrira 1926. u Jugoslaviju. Po završetku četverogodišnjih studija na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, profesor je u učiteljskim školama u Mariboru (1930–32) i Zagrebu (1932–41), zatim profesor metodike na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1941–45. i 1947–50) i Splitu (1945–47). Nakon umirovljenja 1950. honorarni je profesor metodike do 1965. na Višoj pedagoškoj školi (poslije Pedagoška akademija) u Zagrebu. Od 1929. dopisni, od 1934. pravi i od 1974. počasni član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, kojemu je godinama član upravnog odbora i neko vrijeme predsjednik. — God. 1913–14. surađuje u pedagoškom časopisu Narodna prosvjeta (Pula—Volosko—Opatija), 1923–25. u listovima Naša sloga, Istarska riječ (bez potpisa) i Učiteljski list (pod pseudonimom Titus), koji su izlazili u Trstu, te pod inicijalima J. D. u ženskom listu Vez (Trst 1926–27; Ljubljana 1930). Pedagoške članke i rasprave, recenzije domaćih i stranih pedagoških djela, biobibliografske prikaze o istaknutim prosvjetnim radnicima i pedagozima te napise iz područja prosvjetnog i kulturnog stvaralaštva objavljuje u periodicima Napredak (1927–31, 1934–43), Građanska škola (1927–30), Novi čovjek (1927–28), Savremena škola (1929–31), Napredak i savremena škola (1932), Popotnik (1934), Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (1937–38), Učitelj (1937), Nastavni vjesnik (1941–42), Narodna prosvjeta (1945–46), Pedagoški rad (1946, 1949–53, 1956, 1961–63, 1970, 1972), Sveučilišni list (1950, 1952), Školske novine (1950–52, 1955–57, 1960, 1962–63, 1966), Nastava historije u srednjoj školi (1951), Riječka revija (1953, 1960, 1966), Roditelj (1954), Pedagoška stvarnost (1957, 1960, 1964, 1971), Sveučilišni vjesnik (1957–58), Glas Istre (1959, 1962–63, 1968), Historijski pregled (1960), Crvena zvezda (1962), Četvrti jul (1962), Jadranski zbornik (1969), Prosvetni delavec (1971), Školski vjesnik (1971), Život i škola (1971, 1973), Dialogi (1972), Sodobna pedagogika (1972), Istra (1974–78) te Jurina i Franina (kalendar, 1977). U tijeku svoga pedagoškoknjiževnog i kulturnog djelovanja bavio se pretežno nastavom materinskog jezika i književnosti te povijesti. Njegov rad Primjer kao odgojno sredstvo u našoj porodici objavljen je u knjizi Odgojni problemi u suvremenoj porodici (Zagreb 1965). S ruskog jezika preveo je nekoliko znanstvenih rasprava sovjetskih pedagoga u knjigama Osnovni problemi pedagogije (Zagreb 1947) i Nastavni problemi srednje škole (Zagreb 1948), a sa slovenskoga s D. Frankovićem i Z. Pregradom, knjigu Leona Žlebnika Opća povijest pedagogije (Zagreb 1955) te sâm knjigu Gustava Šiliha Odgojna sredstva naše porodice (Zagreb 1956). Bio je jedan od urednika pedagoškog časopisa Napredak (1934–44) i Pedagogijskog leksikona (Zagreb 1939). Njegovu knjigu Nastava povijesti u osnovnoj školi prevela je na slovenski Marija Janar-Legat pod naslovom Zgodovinski pouk v osnovni šoli (Ljubljana 1964). God. 1969. dobio je Republičku nagradu za životno djelo »Ivan Filipović«.