DIŠKOVIĆ, Petar

DIŠKOVIĆ, Petar (Petrus de Pago, Grubonić), splitski nadbiskup (Pag, druga pol. XIV. st. — Split, 30. XII. 1426). Potječe iz paške plemićke obitelji Grubonića, ogranka roda Diškovića. U historiografiji redovito dolazi pod prezimenom Dišković. Njegov otac Ivan Grubonić bio je 1399. član Velikog vijeća paške komune. Petar je u ranoj mladosti stupio u samostan i postao, prema nekim njemu suvremenim izvorima, franjevac, a prema kasnijim povijesnim piscima, dominikanac. Filozofsko-teološke škole završio je, čini se, u Italiji, gdje je vjerojatno ostao i nakon svećeničkog ređenja. Biskupom talijanskoga gradića Faenze imenovao ga je 10. VII. 1406. papa Inocent VII. Sudjelovao je u radu nezakonitoga koncila u Pisi 1409, koji je izborom trećeg pape, Ivana XXIII, uz dva već postojeća, još više zamrsio problem tzv. zapadnog raskola. Kao pristaša pisanskog pape morao je napustiti Faenzu pa ga je Ivan XXIII. imenovao splitskim nadbiskupom 19. X. 1411. S tim se imenovanjem nije složio car i ugarsko-hrvatski kralj Žigmund te je D. ostao u Italiji i 9. IV. 1412. dobio službu na dvoru svog pape. Naslov splitskog nadbiskupa izgubio je 1415, kad je na tu stolicu postavljen Splićanin Dujam de Judicibus. Ostao je i bez službe na papinskom dvoru, jer se protupapa Ivan XXIII. na koncilu u Konstanzu 1415. morao odreći papinske službe. Nakon povratka iz Konstanza vjerojatno je živio povučenim životom u rodnom Pagu. Nadbiskupsku službu u Splitu preuzeo je tek pri svršetku ljeta 1420, nakon što je dotadašnji nadbiskup Dujam, ne hoteći priznati novu mletačku vlast, zauvijek napustio Split i otišao u Ugarsku. Splitski izvor Memoria archiepiscoporum Salonitanae et Spalatinae Ecclesiae i pisac M. Dumanić bilježe o njemu da je u šest godina i četiri mjeseca, koliko je boravio u Splitu, dao podignuti oltar i kapelu (ciborij) Sv. Dujma u splitskoj katedrali i opskrbio je liturgijskim ruhom i priborom, da je pazio na točno obavljanje bogoslužja u njoj te da je unaprijedio nadbiskupska dobra, zgrade i imanja. Radove na izgradnji kapele Sv. Dujma povjerio je kiparu Boninu da Milano. Dovršena je 1427, nekoliko mjeseci nakon nadbiskupove smrti. Vjerojatno je isti umjetnik izradio i nadgrobnu ploču za njegov grob, koja se, znatno oštećena, danas nalazi ispred katedralne krstionice, a prvotno je bila u podu kapele u katedrali. Petrov lik na toj ploči najstariji je poznati lik nekoga splitskog nadbiskupa i uopće najstarija nadgrobna ploča s ljudskim likom sačuvana u Splitu. Svoje nekretnine u Pagu i knjižnicu oporučno je ostavio crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu i njezinu svećenstvu, za koje je utemeljio i posebnu zakladu Sv. Jakova. D. je, zacijelo, bio jedan od prvih hrvatskih humanista. Poznato je da se zanimao za antičku književnost i domaću povijest. U Naučnoj biblioteci u Zadru čuva se u prijepisu iz XVII. st. (možda je to i prijevod s latinskoga) njegovo djelo Della venuta de Slavi in Europa, re di Dalmazia et incominciamento della Messa Illirica.