DOROGHY, Liga

DOROGHY, Liga, (pravo ime Zdenka), pjevačica, sopran (Zagreb, 15. VIII. 1911 — Zagreb, 8. VII. 1979). Kći Zvonimira, klasičnog filologa i prevoditelja. Studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u Marije Kostrenčić; diplomirala 1933. osvojivši Nagradu HGZ, potom se usavršavala u Trstu (V. Bevilaqua) i Salzburgu (A. Bahr-Mildenburg). Počela nastupati još kao studentica (prvi solistički koncert 1932), a na opernoj pozornici debitirala u HNK 1933. ulogom Bastienne u Mozartovoj operi Bastien i Bastienne. Nakon diplome posvetila se pretežito koncertnoj karijeri: priređivala je redovito u sezoni po jedan ili više solističkih koncerata, većinom uz glasovirsku pratnju svog supruga M. Pozajića ili uz orkestre, nastupala je često kao oratorijska pjevačica, održala velik broj koncerata na Radio-Zagrebu, sudjelovala i u radu komornoga vokalnog ansambla Zagrebački madrigalisti kao jedan od osnivača, stalni član i solistica u sklopu koncertnih ciklusa tog ansambla (1930–41). Bila je i članicom zbora zagrebačkog Radija (1942–45. i 1948–64). Povremeno je nastupala i u zagrebačkoj Operi (Blonde u Mozartovoj operi Otmica iz Seraja). Snimala je pjevačke točke i za hrvatske filmove (Fox-film, 1930; Jadran-film, 1951, 1962, 1964). Usporedo je djelovala kao vokalni pedagog, pokrenuvši s Pozajićem Pjevački studio (1934–41). Nakon prekida (1945–47) zbog zabrane nastupanja, nastavlja s koncertiranjem, ali se više posvećuje pedagoškom radu u vlastitom pjevačkom studiju. Predavala je honorarno i u Muzičkoj školi »Blagoje Bersa«. Tijekom koncertne karijere tumačila je opsežan i raznovrstan repertoar od renesansnih i baroknih vokalnih skladba (G. Caccini, J. S. Bach, J. P. Rameau) do romantičkih i suvremenih, interpretirajući nadasve uspješno vokalnu liriku njemačkih i francuskih skladatelja XIX. i XX. st. Promicala je hrvatsku glazbu te praizvela i izvela solo-popijevke mnogih hrvatskih skladatelja (K. Baranović, B. Bersa, M. Cipra, A. Dobronić, F. Dugan, J. Gotovac, Z. Grgošević, B. Širola, B. Papandopulo, M. Pozajić i dr.). Gostovala je širom zemlje te u Beču, Berlinu, Budimpešti, Trstu i drugdje. Lirski sopran koloraturnih visina, nježna, srebrnasto obojena glasa, cijenjena po neobično odnjegovanoj vokalnoj tehnici, jasnoći dikcije, profinjenom fraziranju te umjetnički i stilski uzorno dotjeranim interpretacijama. Suvremenici su je svrstavali među vrhunske koncertne pjevačice hrvatske glazbene umjetnosti, napose u međuratnom razdoblju.