DRAGIŠIĆ, Branko

DRAGIŠIĆ, Branko, pedijatar (Rujevac kraj Dvora na Uni, 27. XI. 1895 — Zagreb, 5. II. 1947). Gimnaziju završio 1914. u Srijemskim Karlovcima. Kao pripadnik revolucionarne omladine bio je za I. svjetskog rata uhićen, mobiliziran i upućen na Istočnu frontu, ali je prebjegao Rusima te se borio u jugoslavenskoj legiji u Odesi i na Solunskoj fronti. Studij medicine završio 1924. pri Karlovu sveučilištu u Pragu. Radio u Internom odjelu zagrebačke Zakladne bolnice, zatim specijalizirao pedijatriju u Dječjoj klinici u Pragu. Od 1927. do kraja života radio u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, gdje je od 1929. vodio ambulatorij. God. 1934. habilitirao se za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, a 1939. izabran je za izvanrednog profesora. U pol. 1941. nasilno je umirovljen i odveden u logor u Staroj Gradiški. Iscrpljen tifusom, pušten je iz logora te upućen u Dječji dom u Jastrebarskom, gdje spašava kozaračku djecu. Na poč. 1944. reaktiviran i do 1945. predstojnik je Klinike. Od 1945. redoviti je profesor. — Bavio se socijalnom pedijatrijom i puerikulturom, napose zaštitom seoske djece i dojenčadi, te se zauzeo za otvaranje zaštitnih ustanova za seosku djecu (Liječnički vjesnik, 1939–40, 1946). Proučavao je dječji rahitis, tuberkulozu i endemski lues u Bosni, zarazne dječje bolesti, napose prodromalnu anginu u morbila i alergične pojave pri gripi te bolesti dojenačke dobi s posebnim osvrtom na poremećaj prehrane (Medicinski pregled, 1929; Liječnički vjesnik, 1933, 1935–37, 1939–40; Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1935; Medizinische Klinik, Berlin 1936). Opisao je prvi slučaj akrodinije u nas upozorivši na do tada nepoznate simptome; također je otkrio prvi slučaj sodokua u nas, proučavao kala-azar, a zajedno s Ernstom Mayerhoferom kao posebnu bolest izdvojio je i opisao ustilaginizam, eksperimentalno potvrdivši cjelokupnu simptomatologiju te bolesti (Liječnički vjesnik, 1932, 1935, 1937–38, 1946; Archiv für Kinderheilkunde, Stuttgart 1933, 1935–36, 1938; Zeitschrift für Kinderheilkunde, Berlin 1933, 1938; Medicinski pregled, 1934; Naunyn-Schmiedebergs Archiv für experimentelle Pathologie und Pharmakologie, Berlin 1935). Proučavao je patologiju, kliniku i liječenje drugih dječjih bolesti (Archiv für Kinderheilkunde, 1932, 1937; Wiener klinische Wochenschrift, 1932, 1937; Wiener medizinische Wochenschrift, 1936; Liječnički vjesnik, 1937–38). God. 1945–47. kao potpredsjednik vodio Zbor liječnika Hrvatske.