DRAGOŠIĆ, Higin

DRAGOŠIĆ, Higin, pisac i novinar (Varaždin, 11. I. 1845 — Varaždin, 15. V. 1926). Obiteljsko prezime Reichherzer pohrvatio 1879. Maturirao u Varaždinu 1863. Kao zagovornik južnoslavenske ideje boravio u Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Sofiji, Carigradu, a povratkom u Zagreb 1872. postaje pristaša i agent mađarona te tajnik redakcije mađaronskoga glasila Narod. Za njihove je potrebe anonimno pisao kontroverzne članke i pamflete. Politički prevrtljiv, ubrzo se našao u krugu M. Mrazovića i I. Vončine, a 1892. zbog političkih afera morao se povući u Varaždin. U Zagrebu je ponovno 1897–99. novinar u redakciji Agramer Tagblatta, potom se vraća u Varaždin. Neko je vrijeme pisar u poglavarstvu te 1906/07. glavni urednik lista Varaždinac. Umro je u varaždinskoj ubožnici. — Nakon neuspjele političke karijere, 1890-ih posvetio se književnosti. Pisao je drame i romane s temama iz nacionalne povijesti, koje je obrađivao bez osobitih umjetničkih pobuda. Manje držeći do povijesne istine, a više do melodramskih efekata, služio se postupcima trivijalne literature (npr. sentimentalno-romantički zapleti), nastojeći privući pozornost publike i potaknuti njezino domoljublje. Drame Posljednji Zrinjski i Siget izvođene su 1890-ih na pozornici HNK u Zagrebu te su stekle veliku popularnost; pučko-sentimentalna tragedija Posljednji Zrinjski, posvećena političaru J. Franku, zadržala se na svim većim hrvatskim scenama sve do II. svjetskog rata. Svoje radove objavio je uglavnom u Prosvjeti (Zagreb, 1893, 1895, 1898). Pseudonim mu je bio Vilko Vilenjak. Suvremenici su njegov književni rad ocijenili kao sentimentalnu patetičnu evokaciju hrvatske prošlosti, a suvremena historiografija njegove povijesne romane kao pseudoromantičku prozu u tradiciji hrvatske trivijalne književnosti, od Đ. i V. st. Deželića, preko F. Becića i R. Habeduša Katedralisa do Marije Jurić Zagorke i J. Matka. U povijesti hrvatskoga pučkog teatra njegovim dramama pripada zasluga »spajanja dotad nezainteresirane publike i kazališta« (N. Batušić). U rukopisu je ostavio nedovršenu dramu Habsburška nevjera i roman K suncu Zrinjskih, a nije poznata jednočinka Zakletva u Ozalj-gradu, koju spominju neki izvori. Preveo je roman Čiča Tomina koliba (Varaždin s. a.) američke književnice Harriet Beecher Stowe.