DRŽIĆ, Leo

DRŽIĆ, Leo, pisac i prevoditelj (Zagreb, 15. I. 1910 — Zagreb, 14. III. 1986). Maturirao 1928. u zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji, pravo s rigorozom diplomirao 1933. pri Pravnom fakultetu u Zagrebu. God. 1935–45. perovođa je i tajnik Gradskog poglavarstva u Zagrebu, 1945–47. referent u Gradskom NO u Zagrebu, do 1948. voditelj Planskog odjela u komunalnom poduzeću »Čistoća«, potom do umirovljenja 1976. voditelj Komercijalnog i financijskog odjela te glavni urednik informativne službe u Građevinskom poduzeću »Viadukt«. — U književnosti se javio 1937. humoreskom Pristojnost (Omladina, 4). Otada objavljuje groteske, humoreske, kozerije, basne, kratke šale, novele, crtice, putopise i recenzije u dnevnim i tjednim listovima te u satiričnim publikacijama Omladina, Hrvatski dnevnik, Zagreb, Ošišani jež (kalendar, Beograd), Preporod, Šilo, Satyricusova humoristična knjižica, Zabavnik, Osa, Kerempuh, Telegram, Jež, Republika, Ježev kalendar i dr. Služio se pseudonimima Dicek, L. Štampar, L. Tomičin, Dominik Picek, Delock i različnim šiframa. God. 1956. objavio je knjižicu humoreski Za svaki slučaj (s ilustracijama O. Reisingera), a 1980. humoristični roman Magarcima pucaju rebra, oživjevši u zapiscima varoškog skribe sukobe Gradeca i Kaptola u XVII. st., odnos pojedinca i vlasti te nesnalaženje malih ljudi u društvu. Humoreska Čovjek bez mozga uvrštena mu je u Antologiju hrvatskog humora (Zagreb 1975). Prevodio s engleskoga, njemačkog, bugarskog i francuskog jezika. Među prijevodima vrsnoćom i osebujnošću ističu se Portret umjetnika u mladosti J. Joycea (Zagreb 1981), proze T. Manna Smrt u Veneciji (Zagreb 1979) i Mali gospodin Friedemann (Zagreb 1979), Sat njemačkoga S. Lenza (Zagreb 1979) te osobito prijevod djela K. Clarka Civilizacija, za koji je 1973. dobio Nagradu grada Zagreba i nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Preveo s engleskoga romane i pripovijetke M. Twaina Yankee na dvoru kralja Arthura (Zagreb 1948), Život na Mississippiju (Zagreb 1949), Novčanica od milijun funti (Zagreb 1955, Sarajevo 1964²) i Lov na dvoličnu puru (Zagreb 1964), Otok s blagom R. L. Stevensona (Zagreb 1953, 1973⁴), Doživljaje A. Gordona Pyma E. A. Poea (Zagreb 1955, 1981³), s njemačkoga znanstveno-popularno djelo Afrika H. Schiffersa (s predgovorom Naši afrički putnici, Zagreb 1962), Poslove gospodina Julija Cezara B. Brechta (Zagreb 1976), Sastanak u Telgteu G. Grassa (Zagreb 1981), s francuskoga Podmorske kontinente R. Maya i N. Sandersa (Zagreb 1962), Tajnog putnika G. Simenona (Zagreb 1962), s bugarskoga Bugarske narodne priče (Beograd 1948), Priče i basne E. Pelina (Zagreb 1949) i djelo U svijetu priča A. Karalijčeva (Zagreb 1957). Jedan je od osnivača Društva hrvatskih književnih prevodilaca, član njegova Upravnog odbora, tajnik i predsjednik u tri mandata (1964/65, 1967/68, 1971–74), član predsjedništva Zajednice književnih prevodilaca Jugoslavije (1972–74), tajnik Hrvatskog centra PEN-kluba (1976–86) te urednik biblioteke Društva hrvatskih književnih prevodilaca od njezina utemeljenja 1978. Crtice i humoreske prevedene su mu na slovenski i bugarski. U rukopisu je ostavio građu za bibliografiju hrvatskih prevodilaca.