FILIPPO DE LURANO

traži dalje ...

FILIPPO DE LURANO (Laurano, Lorano, Luprano), skladatelj (Lovran, o. 1475 — ?, nakon 1520). U određivanju mjesta njegova rođenja (Lovran, Cremona, Vrana) danas prevladava mišljenje da je rodom iz Lovrana u Istri (B. Disertori, G. Radole, F. Luisi). Bio je svećenik pa je glazbenu naobrazbu mogao steći u venecijanskoj okolini. Boravio je poč. XVI. st. u Rimu gdje je skladao epitalamij Quercus juncta columnae est za vjenčanje održano 2. I. 1508. između Marcantonija I. Colonne i Lucrezije Gara della Rovere, nećakinje pape Julija II. Uz frottolu Donna contro la mia voglia (1507) zabilježeno je da je to bila omiljena skladba Cesarea Borgie. Od 24. V. 1512. do 1515. bio je »maestro di cappella« u katedrali u Cividaleu. God. 1519. pomoćnik je župnika katedrale u Akvileji gdje ga je 1520. zamijenio Jacopo Lurano, možda njegov rođak. U svoje doba F. je bio jedan od najplodnijih i najnadarenijih renesansnih skladatelja frottola u Italiji. Sačuvano je njegovih 35 tiskanih frottola, uglavnom objavljenih u izdanjima Ottavijana Petruccija (1504–09) i u zbirkama A. Antica de Montone (1513. i 1517). Tri frottole obradio je za glas i lutnju Franjo Bosanac te objelodanio u zbirci Tenori e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar e sonar col lauto. Libro Primo (Venecija 1509). Više mu je skladba sačuvano u onodobnim rukopisima, među njima 1 lauda i 2 moteta koji potvrđuju pretpostavku da je F. skladao i crkvenu glazbu. Kao tekstovne predloške za frottole uglazbljivao je barzellette (24), ode (4), maskerate (2) te capitolo, strambotto i dr.

DJELA (moderna izdanja): K. Jeppesen: Die mehrstimmige italienische Laude um 1500. Leipzig 1935. — R. Schwartz: Ottaviano Petrucci, Frottole, 1, 4. Publikationen älterer Musik, 8. Leipzig 1935. — A. Einstein: Canzoni Sonetti, Strambotti et Frottole. Libro Tertio (Andrea Antico, 1517). Northampton (Mass.) 1941. — G. Cesari, R. Monterosso i B. Disertori: Le frottole nell’edizione principe di O. Petrucci. Cremona 1954. — K. Jepessen: Italia sacra musica, 2. København 1962.
 
LIT.: A. Einstein: The Italian Madrigal. Princeton 1949 (pretisak 1971). — B. Disertori: Le frottole per canto e liuto intabulate da Franciscus Bossinensis. Milano 1964. — G. Radole: Musica e musicisti in Istria nel Cinque e Seicento. Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, NS 13(1965) str. 147–213. — K. Jeppesen: La Frottola, 1–3. Aarhus—København 1968–70. — W. Osthoff: Theatergesang und darstellende Musik in der italienischen Renaissance. Tutzing 1969. — N. Pirrotta i E. Polovedo: Li due Orfei, da Poliziano a Monteverdi. Torino 1969, 1975². — F. Luisi: Del cantar a libro... o sulla viola. La musica vocale nel Rinascimento. Studi sulla musica vocale profana in Italia nei secoli XV e XVI. Torino 1977. — W. F. Prizer: Lurano, Filippo de. The New Grove Lexicon, 11. London 1980, 339–340. — E. Stipčević: Hrvatska glazba. Zagreb 1997.
 
Ennio Stipčević (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FILIPPO DE LURANO. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 6.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/filippo-de-lurano>.