FILIPPO DE LURANO

FILIPPO DE LURANO (Laurano, Lorano, Luprano), skladatelj (Lovran, o. 1475 — ?, nakon 1520). U određivanju mjesta njegova rođenja (Lovran, Cremona, Vrana) danas prevladava mišljenje da je rodom iz Lovrana u Istri (B. Disertori, G. Radole, F. Luisi). Bio je svećenik pa je glazbenu naobrazbu mogao steći u venecijanskoj okolini. Boravio je poč. XVI. st. u Rimu gdje je skladao epitalamij Quercus juncta columnae est za vjenčanje održano 2. I. 1508. između Marcantonija I. Colonne i Lucrezije Gara della Rovere, nećakinje pape Julija II. Uz frottolu Donna contro la mia voglia (1507) zabilježeno je da je to bila omiljena skladba Cesarea Borgie. Od 24. V. 1512. do 1515. bio je »maestro di cappella« u katedrali u Cividaleu. God. 1519. pomoćnik je župnika katedrale u Akvileji gdje ga je 1520. zamijenio Jacopo Lurano, možda njegov rođak. U svoje doba F. je bio jedan od najplodnijih i najnadarenijih renesansnih skladatelja frottola u Italiji. Sačuvano je njegovih 35 tiskanih frottola, uglavnom objavljenih u izdanjima Ottavijana Petruccija (1504–09) i u zbirkama A. Antica de Montone (1513. i 1517). Tri frottole obradio je za glas i lutnju Franjo Bosanac te objelodanio u zbirci Tenori e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar e sonar col lauto. Libro Primo (Venecija 1509). Više mu je skladba sačuvano u onodobnim rukopisima, među njima 1 lauda i 2 moteta koji potvrđuju pretpostavku da je F. skladao i crkvenu glazbu. Kao tekstovne predloške za frottole uglazbljivao je barzellette (24), ode (4), maskerate (2) te capitolo, strambotto i dr.