FIORELLI, Jeronim

FIORELLI, Jeronim, skladatelj, dirigent, orguljaš i pedagog (Cres, 17. XII. 1830 — Kotor, 25. XI. 1875). Sin glazbenika Ivana koji se 1853. doselio s obitelji u Kotor te prihvatio službu orguljaša i dirigenta crkvenog zbora katedrale sv. Tripuna. Jeronim je tada počeo privatno poučavati glasovir u kućama kotorskih plemića i bogataša, a nakon očeve smrti 1865. preuzeo je njegove dužnosti u kotorskoj katedrali. God. 1866. otvorio je u Kotoru vlastitu glazbenu školu, prvu na čitavom području Boke kotorske, u kojoj je predavao glasovir, violinu i duhaće instrumente. Imao je 32 učenika. Već je 1867. s učenicima svoje škole sastavio manji orkestar, najprije gudački, potom i duhački, a potkraj iste godine počeo je s njim održavati koncerte. Za orkestar je, čini se, vlastitim sredstvima nabavljao instrumente, a kako mu kotorska općinska uprava nije odobrila mjesečno subvencioniranje prozvao ga je Glazba Fiorelli (nakon Fiorellijeve smrti Građanska glazba – Kotor). Usporedo je vodio i kotorsko Srpsko pjevačko društvo »Jedinstvo«. Od Fiorellijeve skladateljske ostavštine sačuvane su 2 mise, nekoliko crkvenih himni (Miserere, Tantum ergo, Puče moj i dr.), zborske skladbe i popijevke. Dvije popijevke za glas i glasovir, budnica Luka Vukalović (na stihove R. Milića) i Pozdrav Knezu Nikoli I. objavljene su u novosadskom književnom časopisu Danica (1867) te u istom godištu skladba za muški zbor Onam’ onamo na tekst crnogorskoga kneza Nikole. Posmrtnu koračnicu u čast Nikole Tommasea skladao je 1870, a Prigodnicu za zbor na tekst G. Zarbarinija 1872. kada je i izvedena u kotorskoj kazališnoj dvorani (njezin notni tekst nije sačuvan). Skladao je i orkestralnu suitu Lancieri. Od dvije mise, prva je pisana za zbor i orgulje, a druga, Messa di Girolamo Fiorelli No. 2, skladana i praizvedena u Kotoru 1874, sačuvana je u 2 verzije: za 4 solo glasa, muški zbor i orgulje te u svečanijoj verziji za isti vokalni sastav i orkestar, uz umetnuti plesni stavak. Misa je u toj svečanoj verziji ponovno izvedena na Splitskom ljetu 1979. u redakciji Ž. Brkanovića. Skladana je u talijanskoj belkantističkoj opernoj tradiciji te odaje nadahnuta, kompozicijsko-tehnički zrela stvaraoca. Lirske melodijske linije solista prepleću se s dramatskim akcentima zbora, a pojedini dijelovi osobito Gloria, Credo i Benedictus dosežu najuspjelije partiture talijanske glazbe toga stila. Uz talijanske utjecaje, mjestimice se nedvojbeno osjeća prizvuk bokeljskoga narodnog melosa, poglavito u samostalnim zbornim odlomcima. Svojim je višestrukim djelovanjem F. dao temeljne prinose razvoju glazbenog života kotorskoga kraja. — Opširniji biografski podaci i dijelovi mise čuvaju se u snimci emisije Radio-Zagreba (III. program), koju je napisao Ž. Brkanović uza suradnju M. Miloševića, pod naslovom Pisma i razgovori o Jeronimu Fiorelliju i njegovoj Misi br. 2 za sole, muški zbor i orkestar (pohranjeno u Fonoteci HRT).