GJURAŠIN, Stjepan

GJURAŠIN, Stjepan, botaničar (Oborovo kraj Dugog Sela, 22. V. 1867 — Zagreb, 5. IV. 1936). Maturirao 1886. u Zagrebu, gdje je 1891. završio i studij prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu. Stupanj doktora prirodnih znanosti stekao 1894. tezom Prilog poznavanju razvoja askospora dvaju askomiceta. Još za studija 1888. postavljen za asistenta u Botaničko-fiziološkom zavodu. Po položenom profesorskom ispitu 1891. imenovan namjesnim učiteljem u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji. Od 1892. pravi učitelj i od 1897. pravi profesor u gospićkoj gimnaziji. God. 1899. habilitira se za predavača morfologije i sistematike bilja u Botaničkom odjelu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem postaje privatni docent i 1918. izvanredni profesor. Predavao i na Višoj pedagoškoj školi (od 1919) i na Veterinarskom fakultetu (od 1920), a neko vrijeme i na Šumarskoj akademiji. Glavna su područja njegova znanstvenog rada bila floristika, sistematika bilja i citologija. Bio je jedan od najboljih poznavatelja hrvatske flore. God. 1890. otkrio je blagajev likovac (Daphne blagayana) u Samoborskom gorju, a 1913. objavljuje nalaz rijetke mesožderne biljke (Aldrovanda vesiculosa) u Obedskoj bari. Proučavao je i zanimljivu floru Đurđevačkih pijesaka, a posljednjih godina života posebice se bavio proučavanjem hrvatskoga klinčića o čemu je napisao opsežnu monografiju (1933). Bio je vrstan mikolog; uz više gljive zanimao se i za niže, među kojima je 1925. otkrio novi, do tada nepoznati rod Mycogalopsis. Bavio se i zoologijom, posebice ornitologijom. Radove objavljivao u časopisima Glasnik Hrvatskoga naravoslovnog društva (1887, 1889–90, 1902, 1906, 1920, 1923), Pobratim (1891–93, 1911–12), Berichte der Deutschen botanischen Gesellschaft (Berlin 1893), Nastavni vjesnik (1893–94, 1898, 1908, 1910, 1913–14), Rad JAZU (1899, 1904), Vienac (1902), Šumarski list (1913), Priroda (1917–18, 1920–22, 1926, 1929, 1934, 1937), Acta botanica Instituti botanici Universitatis Zagrebensis (1925), Prirodoslovna istraživanja kraljevine Jugoslavije (1933). Preveo Darwinovu knjigu Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta i udžbenik Prirodopis bilja V. Pokornoga. Od 1893. bio je redoviti član Njemačkoga botaničkog društva u Berlinu.