GLAVIĆ, Šimun

GLAVIĆ, Šimun, pisac glagoljaš (Šibenik, o. 1490 — vjerojatno Zadar, nakon rujna 1564). Kao franjevac trećoredac živio je u samostanima na otočiću Galevcu (danas Galovac) pred Zadrom, u Prviću, u Glavotoku na Krku i najdulje u Zadru. Bio je gvardijan u nekoliko samostana, a između 1543. i 1562. tri je puta biran za provincijala Dalmatinsko-istarske provincije (S. Ivančić). Na tom je položaju od pape i u Mlecima isposlovao neke povlastice za provinciju. Posljednji se put spominje u rujnu 1564. u Zadru. Ispisao je hrvatskoglagoljski rukopis koji se po njemu naziva Glavićev zbornik (Arhiv HAZU u Zagrebu, sign. I a 25). Taj rukopis od 87 papirnih listova uglavnom je pisao sâm od 1529. do 1557. glagoljicom ustavnih, poluustavnih i kurzivnih oblika, pretežno čakavicom, ali u nekim dijelovima i arhaiziranim jezikom. Kasniji dodaci rukopisu, koji nisu Glavićevi, nastali su od XVI. do XVIII. st. nakon uveza knjižice (V. Štefanić). Glavićev zbornik osobni je priručnik franjevca trećoreca u koji je G. tijekom vremena upisivao tekstove potrebne redovnicima samostana. Najstariji i najveći dio rukopisa napisao je, kako sâm kaže u kolofonu, 1529. na Galevcu pred Zadrom, kada su u Dalmaciji i Europi vladali glad, kuga i ratovi: »1529 mis(e)ca marča napisah’ ově knjižice na slavu b[o]žiju i b[la]žene divě Marie i b[la]ženoga Frančiska i vsih’ s(ve)tih’ ja grišnik fra Šimun’ Šibenčanin’ pridivkom’ Glavić’ sideći u s[ve]toga Pavla na školi Galevci pod’ Zadar«. Većinu tekstova toga dijela knjige čine redovnički tekstovi, među kojima su Regula franjevaca trećoredaca sastavljena u 29 kapitula, Konstitucije (Kuštacioni) franjevaca trećoredaca iz 1492. u 38 kapitula, kojima je, s manjim razlikama, predložak bio Ritual Š. Klimantovića, Testament sv. Franje te drugi franjevački redovnički obredni i poučni tekstovi. Zbornik sadržava i krnji Plač Gospin sastavljen od 519 osmeraca u dijaloškoj formi s didaskalijama. Osobitu vrijednost imaju dva ljetopisa: Kronika od početka svijeta do 1542, koja se znatno razlikuje od Klimantovićeve Kronike, i Kronika prepisana iz Klimantovićeva djela kojoj je G. dodao dio od 1522. do 1529. Premda Glavićevi uzori u glagoljaškoj tradiciji još nisu temeljito istraženi, očito je da mu je glavni uzor bio Klimantović, veliki glagoljaški pisac, koji je svojim rukopisima u prvim dvama desetljećima XVI. st. dao temeljna djela franjevcima glagoljašima Dalmatinsko-istarske provincije, koja će poslije slijediti mnogi glagoljaški pisci i pisari. Ipak, G. je bio pisar koji je u svojim tekstovima ostavio i naznake vlastita stvaralaštva. Njegove tekstove objavili su I. Kukuljević Sakcinski, Ivančić, F. Fancev, R. Strohal. U izvorima se navodi i kao glazbenik (muzicist).