GRAHOR, Janko Josip

GRAHOR, Janko Josip (Ivan Josip), arhitekt (Nova Gradiška, kršten 6. XI. 1855 — Zagreb, 7. III. 1918). Sin Janka Nikole, graditelja. Nakon završene realne gimnazije u Zagrebu, studira u Beču 1871–77. na Politehnici, a 1878. upisuje se na arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti (F. Schmidt) i postaje članom Kluba inžinirah i arhitekatah u Zagrebu, u kojem se kao odbornik 1884–90. i 1892–1903. zauzima za suvremenije tretiranje struke i afirmaciju novog staleža arhitekata. God. 1879–80. vjerojatno je boravio u Sarajevu kao voditelj regulacije grada. U Zagrebu u tvrtki »Grahor i Klein« radi 1880–84, kada započinje voditi vlastiti obrt kojim konkurira očevu poduzeću. Od 1886. djeluje i u okviru očeva novog poduzeća za izradbu cigle i građevnog materijala »Grahor i sinovi«, gdje 1900. počinje proizvoditi umjetni kamen i armiranobetonske grede za montažnu namjenu. God. 1887. postaje članom ispitnog povjerenstva za graditelje, 1891. sudjeluje u organizaciji Gospodarsko-šumarske jubilarne izložbe Hrvatskoga gospodarskog društva u Zagrebu, 1909–13. predsjednik je Zagrebačkog zbora. U početku svog arhitektonskog djelovanja 1877. izradio je studijski projekt za zgradu HAZU. U okviru poduzeća »Grahor i Klein« 1880. projektira i izvodi zgradu Prve hrvatske štedionice u Radićevoj ul., kbr. 30 (nacrt i skice u Vijestima Društva inžinirah i arhitektah, 1882, 2). Ta je zgrada odraz uravnotežena vladanja renesansno-baroknim elementima historijskih stilova XIX. st. bez pretjerane plastične dekoracije i s osjećajem za mjeru i strogost odnosa. Među njegove vrsne radove, obilježene novim senzibilitetom za sažimanje i strogu uravnoteženost otvora pročelja i plastičnog ukrasa, ubrajaju se zgrade u Gundulićevoj ul., kbr. 5 (1882), kbr. 26 (1881), kbr. 45 (1892), Medulićevoj ul., kbr. 11 i 13 (1886), Jurišićevoj ul., kbr. 16 i 16a (1885), Deželićevu prilazu, kbr. 73 (1896), zgrada na uglu Medulićeve i Dalmatinske ul. (1887) te ljetnikovac u Ul. I. G. Kovačića, kbr. 7 (1888). Većini je svojih radova bio projektant, investitor i graditelj. Rastrgnut radom između industrije i projektiranja polako gubi dodir sa suvremenim tijekovima arhitekture. Nakon 1903. bavi se graditeljstvom izvodeći kanale i mostove te proizvodeći betonsku građu. — U braku s Dragicom Freudenreich, glumicom, imao je sina Janka Marijana (1882–1947), također arhitekta.