GRIFF-POSPIŠIL, Marta

GRIFF-POSPIŠIL, Marta, pjevačica, mezzosopran (Križevci, 30. I. 1892 — Zagreb, 19. III. 1966). Pjevanje učila u glazbenoj školi HGZ u Gizele Sarkotić i u Beču u E. Herzog-Tulmer. Karijeru započela pod imenom Ivanova (prema ocu Ivanu) nastupivši prvi put na pozornici zagrebačkog HNK 1914. u ulozi Kate u Prodanoj nevjesti (B. Smetana); odmah angažirana i do umirovljenja 1942. solistica Opere. Poslije je nastupala kao Pospišil-Ivanova pa Pospišil, a nakon udaje za A. Griffa 1927. kao Griff-Pospišil. Pjevala je mezzosopranske i altovske uloge ostvarivši opsežan repertoar. Imala je glas neobične ljepote, baršunasta timbra, zvonkih visina, pastoznih dubokih položaja. Kritika je isticala njezinu čistoću intonacije, uzornu dikciju, profinjeno fraziranje te muzikalnost što je sjedinjavala sa snažnom umjetničkom osobnošću u jedinstvene kreacije. U zagrebačkoj Operi bila je prvi hrvatski tumač likova iz svjetskog opernog repertoara i protagonistica prvih izvedaba suvremenih opernih hrvatskih djela: pjevala je Irenu u Minki 1918. i Tugu u Moru 1920. F. Lhotke, Pave u Dubrovačkom diptihonu 1925. A. Dobronića, naslovnu ulogu Hasanaginice 1924. i Barbaru u Medvedgradskoj kraljici 1927. L. Šafraneka-Kavića, Tonu u Citari i bubnju 1930. B. Širole; na hrvatskoj praizvedbi Kavalira s ružom R. Straussa 1916. kreirala je Anninu, zatim na prvoj izvedbi Vilina vela P. Konjovića 1917. Martu; bila je i prva hrvatska Končakovna u Knezu Igoru 1922 (A. Borodin), Ljubaša u Carskoj nevjesti 1924. i Nježata u Sadku 1930 (N. Rimski-Korsakov), Tetka u Suor Angelici 1927 (G. Puccini) i Radmila u Libuši 1933 (Smetana). Proslavila se kreacijama Carmen (G. Bizet), Dalile (C. Saint-Saëns, Samson i Dalila), Mignon (A. Thomas), Nicklausa (J. Offenbach, Hoffmannove priče), Amneris, Azucene i Ulrice (G. Verdi, Aida, Trubadur i Krabuljni ples), Fricke (R. Wagner, Walküre), Grofice i Olge (P. I. Čajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin), Marine i Marfe (M. P. Musorgski, Boris Godunov i Hovanščina), Katherine (K. Weiss, Poljski Žid), Melanije (I. Zajc, Boissyjska vještica) i Vještice (A. Dvořak, Rusalka). Bila je cijenjena i kao oratorijska i koncertna pjevačica ističući se interpretacijama moderne vokalne lirike (P. Hindemith), napose hrvatskih skladatelja (K. Baranović, F. Dugan, J. Gotovac, B. Širola). Gostovala u Pragu, Sofiji, Varšavi. Njezin dramatski mezzosopran snimljen je na pločama Edison Bell Penkala. Sa suprugom A. Griffom poučavala je pjevanje u vlastitoj pjevačkoj školi.