GRUBONJA

GRUBONJA, plemićka obitelj u Zadru od XII. do XV. st. Grana roda Vitača (Vitaze). Obiteljsko ime izvedeno je iz osobnog imena Grube, a u dokumentima zabilježeno je u oblicima de Grubegna, Grubagna, Grubegna, Grubogna, Grubonia, Lucbogna. Utemeljitelj obitelji Grube Lomprin (Grube Lampredii) bio je u travnju 1190. svjedok pri utvrđivanju granica posjeda benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, a u svibnju među Zadranima koji su vratili zadarskom benediktinskom samostanu sv. Krševana otok Maun. Njegov sin Marin spominje se 1232. kao svjedok. God. 1245, kada su Zadrani boravili izvan svoga grada (od 1243. nakon pobune protiv Mletačke Republike), dao je zadarski knez Leonardo Quirin po duždevu nalogu Marinovu kuću u Zadru dominikancima za samostan. Marin je 1. VIII. 1247. bio prisutan kao pregovarač pri sklapanju mira između Zadrana i Mletačke Republike. Njegov sin Andrija bio je među svjedocima iz Zadra pri sklapanju ugovora o desetini 10. X. 1267. između Kolumbana, trogirskog biskupa, i trogirskoga Kaptola. Andrija se između 1277. i 1289. spominje kao svjedok i posjednik na Ugljanu. U popisima zadarskog plemstva i plemićkih domova u Zadru iz 1283. zabilježen je pogrešno kao Andreas Lucbogna (L. Fondra, L. Jelić). Umro je prije 4. II. 1294. kada njegova kći Lipa, udovica »Vulague de Barthe« s bratom Krstom daje u najam vinograd na Ugljanu. Krsto se spominje i kao svjedok (1289, 1302, 1315), a 1318. daje u zakup svoj posjed u Crnom. Umro je prije 4. XII. 1349. Njegov brat Krševan imao je o. 1303. vinograd u Petrčanima, a spominje se i 1328. Umro je prije 17. I. 1332. Istom koljenu pripadali su i Mirko (Mirco), templar, 1290. preceptor Vrane (C. F. Bianchi), i Vid, koji se između 1289. i 1304. spominje kao posjednik u Zadru, svjedok i izvršitelj oporuke; umro prije 21. III. 1335. Sljedećem, petom koljenu pripadali su sinovi Krste i Krševana, sinova Andrije. Krstin sin Krševan navodi se 1333. kao svjedok. God. 1335. primio je miraz (800 libara) nakon ženidbe s Nikolotom de Peloso (Piloso); 1339. s njezinim rođakom Marinom de Peloso, zadarskim arhiđakonom, zamjenjuje svoje zemlje na Ugljanu. Krševanov brat Nikola bio je u Zadru sudac egzaminator (1341, 1350). I on je imao posjede na Ugljanu. Pavao, sin njegova strica Krševana, prvi se put spominje 1326. kao svjedok. Za mletačke opsade 1345. bio je član zadarskog izaslanstva koje je u studenom tražilo pomoć od N. I. Bánffyja, bana »čitave Slavonije«, i S. II. Kotromanića, bosanskog bana, koji su tada s vojskom boravili u okolici Vrane, a u prosincu od kralja Ludovika I. u Višegradu. Nakon uspostave Ludovikove vlasti u Zadru (1358), Pavao je dobio naslov kraljevskog viteza. U veljači 1372. zabilježen je vitez Pavao, vjerojatno isti, kao rektor u Zadru. Njegov brat Matija spominje se samo 1332/33. kao posjednik u Babinu Dubu sjeveroistočno od Zadra, a treći brat Krsto 1350. kao zastupnik nekog plemića, izvršitelj oporuke i svjedok. Petom koljenu pripadali su i sinovi Vida. Njegov sin Nikola spominje se kao svjedok (1315, 1317, 1335) i posjednik u Babinu Dubu. Njegova udovica Katarina Sacredo bila je 1349. udana za Pavla Palumbarda. Brat mu Andrija spominje se 1340, a njegova udovica Nikolota 1365. Toj grani obitelji pripadao je u šestom koljenu Krševan, sin Nikole Krstina, koji se spominje 1349/50 (zakupnik zemlje i svjedok). Umro je prije 6. V. 1360, a izvršitelji njegove oporuke bili su supruga Prija i Krešo, sin pok. Andrije (vjerojatno Andrija Vidov), koji se s bratom Degnanom spominje 1362. kao svjedok. U prvoj pol. XIV. st. utemeljio je Antun oporukom beneficij crkve sv. Marije (Sancta Maria Olivarum, degli Ulivi) sjeverno od Zadra. Marko (umro prije 1. VII. 1358) imao je sina Krševana, koji je bio sudac (1394), tribun zadarske kurije (1398) i sudac egzaminator (1399, 1402). Potkraj kolovoza 1402. jedan je od zadarskih izaslanika vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. U drugoj pol. XIV. st. spominju se Nikola Krstin, sudac egzaminator (1371/72) i svjedok (1374/75), i Franjo, sin pok. Nikole, 1368–83. više puta svjedok; imao je kćer Margaretu (1383. udovica Martina de Boschis). Vid pok. Kreše (Vidus condam Cressi Lubine de Grubogna) zabilježen je 1393. kao posjednik u Zadru. Možda je istovjetan s Vidom (Guido) koji je 1395. slikaru B. L. Baniću dao naslikati palu sv. Nikole, a 1403. dvije slike slikaru Menegelu, sinu Ivana iz Mletaka (Nada Klaić i I. Petricioli) i koji se 1421. spominje kao posjednik. Ilija je 1397. bio među zadarskim plemićima koji su po nalogu kralja Žigmunda morali doći k njemu u Knin da se opravdaju za nasilnu smrt kraljice Elizabete (1387) i zbog privrženosti Anžuvincima. Ilija je 1405. izabran u Tajno vijeće. Na zasjedanju suda u zadarskoj gradskoj loži 5. IX. 1436. zastupao ga je Juraj, koji se 1435. spominje u svezi s pobiranjem vojšćine u susjedstvu Zadra. Kao zemljoposjednik navodi se 1412–21. Franjo koji je imao i posjed na otoku Ižu. Od druge pol. XV. st. obitelj se više ne spominje. — U XIV. i XV. st. jedna obitelj G. nastanjena je i u Kotoru (C. G. F. Heyer, K. Jireček).