HINTERHOLZER, Mihajlo

traži dalje ...

HINTERHOLZER, Mihajlo (Hinterholczer, Mihael), liječnik (?, o. 1720 — Varaždin, 1800). Po svoj prilici obitelj je došla iz Njemačke u Budim, a Mihajlo, doktor medicine i filozofije, odatle u Zagreb, gdje se 1746. prvi put spominje kada je od bana zatražio povišicu plaće. Taj mu je zahtjev Hrvatski sabor povoljno riješio uz obvezu da se nastani u Varaždinu, gdje je upravo harala neka epidemija. Ondje od 1758. obavlja dužnost drugoga zemaljskog fizika (prvi je stolovao u Zagrebu) i 1767–79. člana zdravstvenog odbora Namjesničkog vijeća. Suzbijao je »ljudske i marvinske pošasti« (i sâm obducirajući trupla uginulih životinja), nadzirao ljekarne i kupališta, liječio hrvatske velikaše (Patačiće, Draškoviće, Kegleviće), građane, seljake i služinčad. Sačuvana je njegova rukopisna bilježnica (Historia morborum) s povijestima bolesti pacijenata koje je liječio 1780–94. te podatcima o njemu i njegovoj djeci. Taj je rukopis, po prosudbi povjesničara medicine L. Thallera, »jedan od najvećih dokumenata naše medicinske prošlosti«. Sa zagrebačkim zemaljskim liječnikom I. Verbegom vodio je službenu istragu o sumnjivu ishodu liječenja živom varaždinskoga županijskog fizika A. D. De Grassija, koji je potom u svoju obranu napisao članak, a H. je tiskao taj spis uza svoj polemični odgovor iznoseći mišljenje o opasnosti trovanja živom (Animadversiones…). Za potrebe bečkog profesora farmakologije Heinricha Johanna Crantza, koji je prikupljao podatke o ljekovitim vrelima austrijskih pokrajina, dao je opis ljekovite vrijednosti daruvarske termalne vode (Examen thermarum Daruvariensium seu Podboriensium in comitatu de Posega sitarum, poslije tiskano kao poglavlje u putopisnom djelu J. Čaploviča Slavonien und zum Theil Croatien, 1. Pešta 1819, 53–55).

DJELA: Animadversiones in descriptionem curae physico-mechanico-organicae feliciter terminatae, quibus mercurium nativum in descripto morbi genere non fuisse indicatum, sed empyrice, et abusive applicatum ostenditur. Graecii, Typis haeredum Widmanstadii, 1770. — Historia morborum per se curatorum (rkp. u NSK, R 3659).
 
LIT.: J. Barlè: O zdravstvu staroga Zagreba. Liječnički vjesnik, 23(1901) 9, str. 349–351. — L. Thaller: Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do 1850. Karlovac 1927, 34–37. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/1. Zagreb 1955, 79. — Isti: Rukovet starih medicinskih, matematičko-fizičkih, astronomskih, kemijskih i prirodoslovnih rukopisa sačuvanih u Hrvatskoj i Slavoniji. Rasprave i građa za povijest nauka, 1963, 1, str. 314–315. — E. Rosenzweig: O varaždinskom liječniku Mihaelu Hinterholzeru i njegovu dnevniku bolesnika iz XVIII. stoljeća. Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae, 22(1982) 1/2, str. 47–65; 23(1983) 1/2, str. 135–137. — G. Piasek: Djelovanje varaždinskih liječnika na prijelomu XVIII. u XIX. stoljeće. Medicus, 5(1996) 1, str. 85–90. — Isti: Zdravstvo Varaždina do konca 19. stoljeća. Varaždin 1996, 46–49.
 
Vladimir Dugački (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HINTERHOLZER, Mihajlo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/hinterholzer-mihajlo>.