HINTERHOLZER, Mihajlo

HINTERHOLZER, Mihajlo (Hinterholczer, Mihael), liječnik (?, o. 1720 — Varaždin, 1800). Po svoj prilici obitelj je došla iz Njemačke u Budim, a Mihajlo, doktor medicine i filozofije, odatle u Zagreb, gdje se 1746. prvi put spominje kada je od bana zatražio povišicu plaće. Taj mu je zahtjev Hrvatski sabor povoljno riješio uz obvezu da se nastani u Varaždinu, gdje je upravo harala neka epidemija. Ondje od 1758. obavlja dužnost drugoga zemaljskog fizika (prvi je stolovao u Zagrebu) i 1767–79. člana zdravstvenog odbora Namjesničkog vijeća. Suzbijao je »ljudske i marvinske pošasti« (i sâm obducirajući trupla uginulih životinja), nadzirao ljekarne i kupališta, liječio hrvatske velikaše (Patačiće, Draškoviće, Kegleviće), građane, seljake i služinčad. Sačuvana je njegova rukopisna bilježnica (Historia morborum) s povijestima bolesti pacijenata koje je liječio 1780–94. te podatcima o njemu i njegovoj djeci. Taj je rukopis, po prosudbi povjesničara medicine L. Thallera, »jedan od najvećih dokumenata naše medicinske prošlosti«. Sa zagrebačkim zemaljskim liječnikom I. Verbegom vodio je službenu istragu o sumnjivu ishodu liječenja živom varaždinskoga županijskog fizika A. D. De Grassija, koji je potom u svoju obranu napisao članak, a H. je tiskao taj spis uza svoj polemični odgovor iznoseći mišljenje o opasnosti trovanja živom (Animadversiones…). Za potrebe bečkog profesora farmakologije Heinricha Johanna Crantza, koji je prikupljao podatke o ljekovitim vrelima austrijskih pokrajina, dao je opis ljekovite vrijednosti daruvarske termalne vode (Examen thermarum Daruvariensium seu Podboriensium in comitatu de Posega sitarum, poslije tiskano kao poglavlje u putopisnom djelu J. Čaploviča Slavonien und zum Theil Croatien, 1. Pešta 1819, 53–55).