JAKOVLJEVIĆ, Marijan

JAKOVLJEVIĆ, Marijan (Mijo), vjerski pisac i prevoditelj (Priječani kraj Banje Luke, 23. II. 1880 — Banja Luka, 16. IV. 1943). Gimnaziju polazio u Gučoj Gori, u Franjevački red stupio 1898, teologiju studirao u Kraljevoj Sutjesci 1899–1901. i Rimu 1901–03. i za svećenika bio zaređen 1903. Bio je kratko kapelan (1903–04), zatim profesor Svetoga pisma u Gučoj Gori 1904–12, Livnu 1917–19. i Sarajevu 1923–34, kateheta na Višoj djevojačkoj školi u Banjoj Luci 1912–17, župnik u Bihaću 1919–23, Ivanjskoj 1934–36. i Cazinu 1939–41, gvardijan na Petrićevcu 1936–37. i dva puta predstojnik tzv. franjevačke rezidencije u Sarajevu. U upravi Franjevačke provincije Bosne Srebrene bio je definitor 1916–19, kustod 1931–34. i provincijal 1937–39. God. 1931. izabran je za generalnoga vizitatora za Dalmaciju. Izvrsno je znao latinski i neke istočne jezike. Preveo je s talijanskoga raspravu A. Cantona Sv. Franjo i kršćanska demokracija. Surađivao u Glasniku sv. Ante Padovanskoga (1908, 1918–19, 1923, 1927, 1930–32, 1937; uređivao ga 1918–19), Serafinskom perivoju (1908, 1910–11), Našoj misli (1918), Bogoslovskoj smotri (1924, 1928), Jugoslavenskom listu (1926), Franjevačkom vijesniku (1927–30), Travničkoj spomenici (1932) i Kalendaru sv. Ante (1934). Potpisivao se inicijalima Fra M. J., O. F. M. J., V. Fra M. J.