JAMBRUŠIĆ, Ilija

JAMBRUŠIĆ, Ilija, pedagog i provincijal (Varaždin ?, 1629 — Krapina, 10. VII. 1698). Članom Provincije sv. Marije postao 1644. Stekao je naslove profesora filozofije i dogmatske teologije, jer je 1654. predavač teologije na Generalnom učilištu u Trnavi. Naslov generalnoga lektora, kojim je dobio pravo predavati dogmatsku teologiju u bogoslovnim školama, potvrdio mu je 1658. generalni kapitul Franjevačkoga reda u Toledu. U svojstvu definitora Provincije sv. Marije potpisao je 1654. na provincijskom kapitulu u Požunu odjeljivanje hrvatskih samostana od Provincije i uspostavu samostalne Kustodije sv. Ladislava sa središtem u Zagrebu. God. 1656. pridružio se Kustodiji te u njoj bio odgojitelj novaka u Križevcima 1659–61. i Varaždinu 1677–80, samostanski starješina u Varaždinu 1663–64, 1667–68, 1674–76, 1684–87, 1693–97, Ormožu 1661–63, 1668–71, 1676–77. i Krapini 1672–74. U vodstvu Kustodije odn. Provincije sv. Ladislava sudjelovao je kao definitor 1658–61, 1694–97, kustod 1666–67, 1676–79, 1691–93. i provincijal 1664–67, 1680–83, 1687–90. U ime vrhovne uprave Franjevačkoga reda obavio je 1681. kanonski pohod u Bosansko-hrvatskoj provinciji, a 1694. u svojoj matičnoj Provinciji. Na generalnom je kapitulu Reda 1681. u Valladolidu ishodio da profesori franjevačkoga generalnoga učilišta drugoga razreda mogu postizati najviši prosvjetni naslov »lector jubilatus« u Redu. Na provincijskom je pak kapitulu 1687. izbornicima predstavio uredbe Provincije. Kako su ih oni prihvatili, bile su to prve uredbe o toj Provinciji, pod naslovom Statuta provincialia inclytae Provinciae S. Ladislai Regis in Slavonia (Beč 1687). U rukopisu su ostala njegova teološka predavanja Commentaria in librum quartum Sententiarum ad mentem subtilium Principis Joannis Duns Scoti (Trnava 1654–56, rkp. u Knjižnici franjevačkoga samostana u Iloku).