JANEČEK, Ivan Franjo

traži dalje ...

JANEČEK, Ivan Franjo (Janez Frančišek, Joannes Franciscus Janechek), orguljar (Češka, o. 1698 — Celje, nakon 1777). Zanat je vjerojatno izučio u obiteljskoj radionici u Češkoj. Od 1721. nastanjen je u Celju, gdje je 1722. dobio pravo građanstva i otvorio radionicu. Ubrzo je dobivao narudžbe u Sloveniji i Hrvatskoj. Već je 1726. za zagrebačku katedralu izgradio manje, prenosive orgulje, tzv. pozitiv, a pretpostavlja se (L. Šaban) da je još prije obavio popravke i na velikim katedralnim orguljama. Tijekom 50 godina izgradio je oko 150 orgulja i pozitiva, a najznatnije su bile orgulje stolne crkve u Ljubljani s 23 registra (1733) i crkve sv. Marka u Zagrebu s 22 registra (1741), tada najveće u Hrvatskoj. Uz takve posebne narudžbe, u radionici su se izgrađivali pozitivi gotovo tipizirane građe i obličja, poput serijske proizvodnje. U Sloveniji i Hrvatskoj sačuvano je tridesetak Janečekovih instrumenata, od kojih su nadasve vrijedne orgulje u pavlinskoj samostanskoj crkvi u Olimju s 14 registara (1764, obnovljene) i u crkvi sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska s 11 registara (1777, restaurirao Ivan Faulend Heferer), njegovo posljednje potpisano djelo. U Hrvatskoj su sačuvana i tri pozitiva; u Brdovcu (1733, danas u kapeli sv. Leonarda u Laduču), u župnoj crkvi u Brezovici (1771), koje je restaurirao Faulend Heferer, te u kupinečkoj župnoj crkvi (1752). Možda je njegovo djelo i dobro uščuvan pozitiv u Purgi Lepoglavskoj (između 1750. i 1760), nekadašnjoj pavlinskoj kapeli. Na instrumentima se potpisivao tiskanom etiketom na koju je tintom upisivao posljednje dvije brojke, a ponekad i ispravak krivo otisnuta prezimena Genechek u Janechek (Joannes Franciscus Genechek. Burger und Orgel-Macher in Zilla. 17..). Gradio je prema njemačko-češkoj baroknoj tradiciji, u kasnobaroknom stilu, pa njegove orgulje imaju mehaničku trakturu. Odlikuju se odabirom kvalitetne građe, vrsnoćom izradbe te jasnoćom, punoćom i osobitim sjajem zvuka. Posebna su vrijednost tih orgulja umjetnički dotjerana i bogato dekorirana kućišta u baroknom, a gdjekad već u rokoko stilu. Radionicu u Celju, koja je postala jednim od glavnih rasadišta orguljarstva u Sloveniji, naslijedio je njegov učenik A. Scholz.

LIT.: F. Dugan: Nekoje zanimljive orgulje. Sv. Cecilija, 27(1933) 4, str. 121. — J. Barlè: Orgulje župske crkve u Brezovici kod Zagreba. Ibid., 31(1937) 3, str. 89–90. — Isti: Još o celjskom graditelju orgulja Ivanu Janačeku. Ibid., 5, str. 148. — L. Šaban: Orgulje slovenskih graditelja u Hrvatskoj. Rad JAZU, 1980, 385, str. 5–84. — M. Bizjak: Celjske orglarske delavnice v obdobju baroka. Cerkveni glasbenik (Ljubljana), 77(1984) 4/6, str. 40. — M. Bizjak i E. Škulj: Orgle na slovenskem. Ljubljana 1985. — J. Meder i N. Vranić: Orgulje u Hrvatskoj. Zagreb 1992. — H. Bledšnajder: Kolaudacija obnovljenih povijesnih orgulja. Sv. Cecilija, 71(2001) 4, str. 97–98.
 
Ivona Ajanović-Malinar (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JANEČEK, Ivan Franjo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/janecek-ivan-franjo>.