JANEKOVIĆ, Branka

JANEKOVIĆ, Branka, udana Golubović, prozaičarka i prevoditeljica (Sisak, 21. X. 1933). Završila gimnaziju 1952. te studij romanistike i južnoslavenskih jezika i književnosti 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1960–80. radila kao korektorica i lektorica u nakladnom poduzeću »Zora«. Služeći se konvencionalnim književnim sredstvima bez novina i vidljivih osobnih upletanja, piše pripovjednu prozu sa smislom za detalj. Tematizira međuljudske odnose u sjeni odrastanja i mladenaštva, razotkriva otuđenost i samoću posežući za simboličnim (Naslovna strana sjećanja, Čovjek s kamenom) ili humorističnim (Tri deklice) elementima. U romanu Zalutala rijeka (1970) ispovijeđu samouvjerene, pubertetski buntovne glavne junakinje ocrtava dramatičnost sazrijevanja u nesređenim obiteljskim odnosima u ratu i poraću. Prozu objavljivala u periodicima Kulturni radnik (1953, 1963), Literatura (1957), Republika (1957, 1961, 1975, 1981), Književnik (1959), Kolo (1965), Mogućnosti (1965, 1972), Književnost (Beograd 1966) i Jedinstvo (1974). Prevodi s francuskoga: J. Renard, Riđan (Zagreb 1959), Marguerite Duras, Moderato cantabile (Zagreb 1961), V. Linna, Ovdje pod polarnom zvijezdom (Zagreb 1969), A. Camus, Progonstvo i kraljevstvo i Zapisi (Zagreb 1971), P. Lainé, Čipkarica (Zagreb 1977), Sidonie Gabrielle Colette, Claudine u školi i Claudine u braku (Zagreb 1979), M. Gallo, Svi se ljudi rađaju istog dana (Zagreb 1981). Romani Radoznalost, Uzlet, izlet, zalet i Sove pod tisom ostali su u rukopisu.