JELAKOVIĆ, Tihomil

JELAKOVIĆ, Tihomil, elektrotehnički inženjer (Novo Selo Glinsko, 28. V. 1914 — Zagreb, 14. IV. 1978). Završio gimnaziju u Sisku 1933, diplomirao pri Elektrostrojarskom odsjeku Tehničkoga fakulteta 1939. te 1959. doktorirao tezom Prilozi teorije negativne reakcije na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) u Zagrebu. Radio je u Banovinskom elektrotehničkom poduzeću 1939–40. i na Radio-Zagrebu 1940–52 (u međuvremenu u beogradskom Vojnotehničkom institutu 1950). Na Radiju je 1945. osnovao laboratorij tonfrekventne tehnike i vodio radionicu za gradnju studijskih uređaja, koja je postala temeljem Radioindustrije Zagreb, te 1947. osnovao prvu školu za radiotehničare. Pri Elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta izabran je 1951. za docenta. Na Fakultet je prešao 1952. i 1954. osnovao Zavod za elektroakustiku, kojemu je bio predstojnik do kraja života. Na ETF bio izvanredni profesor od 1959. i redoviti od 1962. Predavao je predmete elektroakustiku, tonfrekvencijsku tehniku i prostornu akustiku te na poslijediplomskom studiju elektroakustičke pretvarače, magnetsko registriranje i analogije. Sudjelovao je na znanstvenim i stručnim skupovima te publicirao više radova. Kao suradnik Zavoda za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu projektirao je i konstruirao nekoliko tipova naprava za rehabilitaciju nagluhih. Bio je suosnivač i urednik časopisa Radio (1945–46) i s R. Galićem i V. Mužinićem suprevoditelj drugoga sveska knjige W. Daudta Radio tehnika (Zagreb 1948, 19632). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1971.