JOZEFOVIĆ, Oskar

JOZEFOVIĆ, Oskar, skladatelj i dirigent (Karlovac, 22. IX. 1890 — Split, 6. XI. 1941). U Karlovcu učio glasovir i violinu u Gradskom glazbenom zavodu, u Zagrebu završio gimnaziju 1910. Studirao na Sveučilištu u Beču teoriju glazbe u H. Grädenera 1909–11, potom na Konzervatoriju u Pragu dirigiranje u F. Spilke i kompoziciju u V. Nováka, u čijoj je klasi diplomirao 1913. Iduće godine studirao je orkestraciju u C. M. Widora na Konzervatoriju u Parizu, gdje je proveo i studijsku godinu 1919, potom odlazio na studijska putovanja u München 1921, Pariz 1922–38, Beč 1924–25, Salzburg 1935. i Rim 1937. U zagrebačkom HNK bio je korepetitor 1920–21, dirigent 1921–40. te tajnik 1935–36. i zamjenik direktora Opere 1936. God. 1923–39. povremeno dirigirao Zagrebačkom filharmonijom, istaknuvši se izvedbama djela klasičnoga i romantičnoga repertoara; ravnao i praizvedbama vlastitih skladba (Jablanovi za bariton i orkestar i Dvije obrade pučkih popijevki za zbor i orkestar, 1923; simfonijska pjesma Osvit, 1928). Također je dirigent HPD »Kolo« i PD »Mladost« (od 1930. »Mladost–Balkan«), suradnik u emisijama Radio-Zagreba 1934–35, i u programu privatne plesne škole Ane Maletić. God. 1925. supotpisnik je osnivačke skupštine Jugoslavenske sekcije Međunarodnoga društva za suvremenu muziku. Od 1940. do samoubojstva 1941. bio je dirigent HNK u Splitu. — Jedan je od glavnih predstavnika zagrebačkoga glazbenoga života između dvaju svjetskih ratova. Kao dirigent Opere ravnao je praizvedbama domaćih opera L. Šafraneka Kavića Medvedgradska kraljica (1927) i A. Dobronića Udovica Rošlinka (1934), mnogim domaćim praizvedbama opera svjetskoga repertoara poput Jonny svira (E. Křenek, 1928), Simone Boccanegra (G. Verdi, 1931), izvedbama Wagnerovih opera Lohengrin, Parsifal i Ukleti Holandez te bio posebno cijenjen kao interpret francuske glazbe. Njegov skladateljski opus sadržava 73 djela uključivo njihove varijante. Skladao je vokalnu (17 solo-popijevka i 16 zborova), instrumentalnu (solističko, 4 komorna i 4 orkestralna djela), vokalno-instrumentalnu (8 popijevka za glas i orkestar, 2 zbora uz orkestar i kantatu) i scensku glazbu. U djelu mu se prožimaju kozmopolitska i novonacionalna stilska obilježja. Nakon Sonate za violinu i klavir, praizvedene u Pragu na diplomskom koncertu, jedan od svojih skladateljskih vrhunaca dostignuo je već kantatom Na Nilu (stihovi V. Vidrić), nastalom u Parizu 1919. Istaknutije skladbe u folklornom duhu su simfonijska pjesma Osvit (1928), Gudački kvartet (1929), solo-popijevka Suza sirotinjska (1932) i Simfonički scherzo (1939–40) te solo-popijevke kozmopolitskoga prizvuka Jablanovi (1921–23), Večeri i Proljeće (obje 1926). Kritika je isticala njegovu vještu orkestraciju te dobro poznavanje vokalnoga sloga. Istaknuo se i kao skladatelj scenske glazbe za 20 dramskih predstava (M. Krleža, G. B. Shaw, W. Shakespeare, P. Calderón de la Barca, F. Molnár, M. Begović) izvedenih u zagrebačkom HNK 1921–39, uglavnom nesačuvanih partitura. U rukopisu i prijepisu sačuvane su solo-popijevke Mein Freund, Proljeće, Noć (i verzija za bas i orkestar), Suza sirotinjska, ciklus Večeri (1926), muški zborovi Krešimir I i Stjepan I iz ciklusa Hrvatski kraljevi, Branje i Sinoć Ive, Jagoda za tenor i orkestar i Ko dašak za sopran i orkestar. Nisu se sačuvale skladbe Iz Hrvatskog primorja za violinu i glasovir i varijanta za violinu i orkestar (obje 1919), solo-popijevke Serenada, Jablanovi, Ko dašak, Samac, Junak, Dijete i baka i Mali Radojica te mješoviti zborovi Svojoj sestri jedinici i Djevojka, udovica i baba. Notni materijal nalazi se u ostavštini pohranjenoj u knjižnici HGZ, u arhivu Simfonijskoga orkestra HRT i u Zbirci muzikalija NSK. Osvrte, najčešće o opernim izvedbama u Zagrebu, pisao je u periodicima Kazališni list (1921), Comoedia (1924–25), Pravda (1924), Godišnjak Narodnog kazališta u Zagrebu za sezone 1914/1915–1924/1925 (1926), Teater (1929–30), Komedija (1934–36), Nova Danica (1934) i Kazalište (1941).